Drugi dan Valhalla Metal Festivala
16.05.2016. 11:12
Drugi je dan Valhalla Metal festivala samom postavom mogao ponukati osobu da se odluči zaviriti u Močvaru, koja je bila poprište velike doze thrash metala te večeri. Uspjeh prvoga dana nastavio se i na drugome, a publika je pokazala da je daleko od istrošene. Izgledalo je to nekako ovako...
Otvaranje drugoga dana pripalo je austrijskim thrash metalcima Mortal Strike. Počeli su malo kasnije od planiranoga, ali s obzirom da je redanje bendova bilo identično kao i na prvom danu, nitko ne bi trebao to uzeti za zlo. Osim šarenila svojih prišivaka, zagrebačkoj su publici pružili inicijalno zagrijavanje, a žanrovski su se doimali idealni za taj posao. U jednom su trenutku dobili i mali mosh pit, a zabavljali su nas i svojim malim koreografijama i sinkroniziranim mlaćenjem kose. Što se tiče same glazbe, bila je thrash metal jedan kroz jedan. Brzo sviranje i pokoje soliranje je moglo zadovoljiti i iskusno thrash uho, a vokalna se izvedba sastojala od gromoglasnog režanja i izvikivanja, iako se u jednom trenutku mogla čuti i naracija vokalista koja je zvučala opsjedajuće. Njihova simaptičnost je došla do izražaja kada su si uzeli minutu predaha i nazdravili sa publikom, ali je mir ubrzo zamijenilo neumorno peglanje koje se nastavilo do kraja njihovoga nastupa.
Prije nastupa Thulsadooma mogla se čuti glazba Basila Poledourisa koju je skladao za film Conan, a na pozornici su se našli oronuli banneri sa zmijskim simbolom stigijskoga čarobnjaka Thulse Dooma. Uvod u njihov nastup je bio baš obečavajući, a s obzirom prema osobnom obožavanju materije, glazba je u meni budila ogromne doze nostalgije. Austrijanci nisu došli nepripremljeni, a njihovi oklopi, odnosno kostimi, su prštali kvalitetom izrade i entuzijazmom. Vokalist je stupio na pozornicu u odjeći plemenskoga vrača, a u ruci je uvijek držao lubanju na konopu kojom je mlataro i bacao najmračnije čini. Prvi je takt naglasio visokim heavy metal screamom i Thulsadoom je otpočeo svirati svoj battle metal. Malo sporiji od svojih prethodnika , ali još uvijek u domeni thrash/folk metala, pozivali su na boj i bili zabavni. Njihova je dobroćudnost smetala tome da budu strašni ili prijeteći, ali su im zato koreografije bile razrađenije, a sama atmosfera i više nego ugodna.
Prva pomisao kada sam vidio zagrebački Flesh, bila je ta da izgledaju kao cover albuma "Gospodarska Gomora" benda Uthovar. Svirali su u zakrvavljenim majicama i pokazali kako zvuči old-school heavy metal, a uzimati zarobljenike u procesu bi bila hereza. Bili su energični i interesantni, odmah su se skompali sa publikom koja je neke pjesme i pjevala, a dok su svirali su se mogli vidjeti prvi konkretni primjerci šutke. Nisu se zadržavali na priči, a pjevač, Roko Nikolić, nas je častio svojim visokim screamovima. Iako su svi članovi odlično odradili svoj posao, njegovi su mi napori najjače odzvanjali, a takav je bend čista propast ako nema osobe koja to sve zaokruži, a Roko to radi i Flesh zvuče izvrsno.
Pošto je Vod Smrti dobio slobodan dan od svoga dragoga Narednika Lobanje, bilo je sasvim logično da spoje posao sa užitkom i publici pruže dozu ratnog kaosa, strave i užasa. Pozdravom "SMRTNICI!" najavljen je njihov nastup, a prvo na dnevnom redu je naravno, "Rafalna Paljba". Šurovanje sa publikom je već klasika na njihovim nastupima i ona se upustila u pravu bitku zauzimajući popriličan prostor ispred pozornice. Hitovi su se redali jedan za drugim i niti jedna pjesma nije prošla u miru. Zvučali su precizno i utrenirano, jedna od najatraktivnijih točaka na našim prostorima koja će zasigurno protresti bilo koju dvoranu u kojoj se nađe.
Posljednji su bili zagrebački Usud. Bili su mi zaista melem za uši poslije toliko thrash metala, a prvi zvuci blast beata su mi slali ugode po tijelu. Stilski bitno različiti od ostalih bendova, sviraju svoju verziju death metala koja je protkana math elementima i istančanim ukusom za odvođenjem slušatelja u stanje (ne)blaženog mira, da bi ga samo trenutak poslije razvalili svojim dubokim riffovima. Growlovi pjevača su itekako odradili svoj posao i uklopili se u dijelove koji su zvučali kao crossover sa black metalom. Možda jer su se toliko razlikovali od ostalih bendova, a najvjerojatnije čistom kvalitetom, ostali su mi u glavi kao ponajbolji bend te večeri, iako je publika na njima bila u blagom transu i mrtvilu zbog prethodnih bendova. Zazivajući mračne sile neumornom duplom bas pedalom, zlokobnim sviranjem i paklenim vokalom zatvorili su drugi dan Valhalla Metal festivala., ali sam siguran da su ljudi još uvijek žedni ove death metal atrakcije.
Bilo je to tako, odlični bendovi, odlični prostor, a kiša na drugom danu nije toliko smetala kada se uzme u obzir da vas na toplom očekuje najžešće riffovanje. Zahvala svim organizatorima i bendovima na lijepo provedenom vremenu, a nadam se da će podrške za ovakve manifestacije u budućnosti biti puno više.
Izvještaj s prvog dana festivala pročitati možete ovdje
