Koncerti

The Dillinger Escape Plan pobjegli u povijest

The Dillinger Escape Plan pobjegli u povijest

20 godina je vrlo dugo razdoblje, osobito u glazbi. Ipak je to jedno vrlo nemilosrdno područje u kojem inovativnost traje 10 godina, a dosljedna kvaliteta tek nešto malo dulje – u prosjeku proporcionalno količini alkohola u izvođaču. Stoga kapa dolje The Dillinger Escape Planu jer u svemu tome uspjeli su izdržati puna dva desetljeća. Ovaj vikend posljednji put nastupili su sa svoje dvije predgrupe, God Mother i The Number 12 Looks Like You. Rezultat? Vani je bilo kišovito i vlažno, a u Močvari još gore. I nitko se nije žalio.

Foto:The Dillinger Escape Plan,Credit: Filip Bušić

Zagrijavanje publike spalo je na švedski God Mother. Kombinacija hard i grindcorea bila je dovoljna da se vlaga u zraku počne nazirati. Bilo je tu dosta breakdowna, blast beata i black metal dionica – od svega po malo. Vrlo solidni, među publikom su našli poklonike čak i ako to prije nisu bili. Tu i tamo su imali male poteškoće s krčenjem zvuka, ali sve kratkotrajno. Komunikacija s publikom nije bila odsutna. Dapače, za dodatnu "bliskost" pjevač se u jednom trenutku odlučio smjestiti nasred podija. Kako je nastup odmicao, publika se počela okupljati, a do zadnje pjesme se i opustila. Munjevitim krajem, ostavili su nas u oblaku dima i znoja da čekamo dalje.

Foto:The Dillinger Escape Plan,Credit: Filip Bušić

Nakon (brutalne) izravnosti God Mothera, The Number 12 Looks Like You započeo je čudnovatim melodijama mathcorea koje su nas vodile ostatku večeri. Kvaliteta zvuka i instrumenti su bilo zadovoljavajući, dok je vokal bio dvosjekli mač - screamo vokale je ponekad izuzetno teško ozbiljno shvatiti kad se pjevač suviše napreže. No, publici su se svidjeli, doduše nešto manje od prvog benda ako je suditi po reakcijama. Zato glazba barem nije bila monotona pa smo imali priliku čuti dosta varijacije uključujući i malo akustičnih dijelova inspiriranih Zappom. Atmosfera se postepeno zahuktavala kako se bližio glavni dio večeri.

Foto:The Dillinger Escape Plan,Credit: Filip Bušić

Nakon malo kašnjenja mrak je pao na pozornicu, a  pred ekstatičnu publiku  izašao je The Dillinger Escape Plan. Oduševljenost se itekako mogla osjetiti, a bend je uzvratio bjesomučnom glazbom koja je jednostavno pozivala na headbanganje – koliko god je to bilo moguće u nagužvanoj Močvari. Ozvučenje je bilo vrlo dobro. Moglo bi se reći da je nedostajalo niskih tonova, no dominantnost visokih odgovarala je općem dojmu benda i prikladno nadopunila njihovu "kreštavost". Ako su i započeli relativno kasno, dinamika materijala zajamčila je da su ama baš svi ostali na nogama - barem dok im iste nisu otpale od skakanja. A da je noć tek započela, pokazao je  „Milk Lizard“ kad su kočnice svima popustile. Za ostale koje nije impresionirala žestina, mogli su uživati u ludim strukturama mathcorea i srednjem tempu kasnijeg materijala koji nije bio ništa manje razuzdan. U konačnici je atmosfera skroz ponijela publiku dok su se raznorazna isparavanja kovitlala i miješala nad oduševljenim glavama. Nažalost, kao i njihovoj karijeri, i ovom je koncertu jednom morao doći kraj. Ako ništa drugo, za uspomenu smo dobili bolove u mišićima od (ne)dovoljnog divljanja.   

Foto:The Dillinger Escape Plan,Credit: Filip Bušić

Kako najlakše opisati cijeli koncert? Žestoko. Ludo. Divlje. Znojno. Nakon ovakve tri grupe možete otići zadovoljni, znajući da je subotnja večer itekako dobro iskorištena. Za kraj bi se nakon takvog ludila jedino trebalo dobro istuširati i sastrugati slojeve znoja s kože. Ili ne. Štogod vam više odgovara.

Pogledaj galeriju fotografija.

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."