Ništavilo screamo u Attacku
08.07.2016. 15:50
Treba napisati nekakav uvod koji govori o tome kako je ljeto i kako koncerti ovakvoga tipa postaju sporadični. Underground budno čeka svoju priliku u ostalim mjesecima ove godine, ali do tada ćemo preživjeti upravo zbog ovakvih manifestacija. Dva benda borila su se za naklonost domaće publike, a po meni i uspješno. Zaista se moglo bez nervoze pustiti mozak na pašu.
Češki ██████, odnosno Ništa (Nič), započeli su po satnici, a magla je distorzije u kratkom roku okupila ljude koji su se skupili ispred Attacka. Tri gitare, bubanj i glas, prošarani kojim sampleom, Nič je započeo snažno i to pravim kvlt riffovima. Sve se to skupa pretvorilo u melodramu kasnije, gdje bi mogli zaplakati na svaki sljedeći takt, a jedina stvar za koju se možete držati da ne popadate u bezdan je doboš. Ovakva glazba uvijek ima taj duboki emocionalni ton, kao da prisustvujete masi nekakvih tragedija, a prepričane su vam krikovima članova benda. Tri gitare, nema basa, a glazba pati zbog manjka te pozadine. Ovaj komentar je opravdan dolaskom Old Soula (koji ima bas), gdje se jačina/dubina/širina glazbe povećala, odnosno, doživljaj je bolji, ali otom-potom. Daleko od toga da su ██████ kaskali za ičim, post-black metal sa tri gitare zvuči impresivno, još više kada se dečki dotaknu već spomenutih kvlt riffova, koji su se pojavljivali s vremena na vrijeme. Pjesme su bile dugačke, pravi shoegaze sa milijardu pedala i uvod prije svake da se uho kvalitetno uvuče u priču. Melodije su većinom išle na ljepotu, a bitni su momenti slojevitost same glazbe i sporadični zaigrani ritmovi. Bubanj je bio baš metal i ponegdje bi držao riječ kreativnim prijelazima, ali volio bih da je prisutno još više slobode. Dosta toga je standardno i već čuveno, a ne pomaže gotovo totalni izostanak promjene tempa (iznimka su uvodi). ██████-u očito dobro stoji pegla, što nije ništa loše. Derali su se i bez mikrofona, a stajao sam dovoljno blizu da uhvatim pokoji šum njihovih grla, što je izgledalo i "zvučalo" efektno (princip: vokale si smisli sam u glavi). Dosta introvertnosti, straha, jada, muke i još koječega, upakirano u nostalgiju i beznađe. ██████ su bili baš odlični.
Kolege iz Amerike, Old Soul, odveli su nas pak negdje drugdje. Već sam spomenuo da su sa prisutnošću bas gitare povećali si prostor i bolje ispunili okolni zrak, a gdje bi kod ██████-a stajala prijeteća melankolija, ovdje je vladala agresija. Glazba je bila brža od prethodne, nervoznija i frustriranija, sa ljepuškastim melodijama kao ispuna, a ne kao glavna stavka. Nažalost, pokradeno im je dosta mercha na ovoj turneji, ali je kompenzacija došla u vidu veoma pozitivne reakcije od strane publike. Bili su puno pokretljiviji na pozornici, a činilo mi se i glasniji, dojam je da im je bilo dosta dobro. Bilo je i meni, pogotovo zbog prisutnosti određene masnoće i osjećaja neminovne katastrofe. Često bi se prebacivali sa peglanja na sporo brujanje i prebiranje po žicama, stvarajući lijepu okolinu koja duboko u sebi sadrži sve samo ne lijepo, a spuštanje dima bi još učvrstilo tu mračnu i depresivnu atmosferu. Jedina nekakva zamjerka bi bila da stvar zvuči dosta poznato, ali to vas ne spriječava da se upustite u doživljaj koji Old Soul žele prenijeti, čak, to uopće nije problem niti napor, kao ni na prethodnicima. U globalu je "korpus" stvarno dobar, svirka je bila precizna, bez previše razmišljanja. Njihove odsvirane minute uvukle su se u zidove i tamo ostaju. Sličnih bendova ima, ali razina kvalitete se zbog toga ne smanjuje. Prisutna je svakodnevica tih ljudi, ljutnja koje se riješavaju upravo sviranjem, pretakanjem nezadovoljstva u užurbane riffove i tanane melodije. Pred kraj sam morao odšetati jer sam se žurio na autobus, ali sam to učinio dosta nevoljko. Manifestacija je bila lijepo posjećena, a bendovi itekako voljni nahraniti gladne uši. Svima baš svaka čast.
