Ivana Srbljan i Matea Leko u Palači Gvozdanović
28.09.2014. 18:32
Na Gornjem gradu, u Visokoj ulici 8, pomalo skrivena od pogleda, stoji Palača Gvozdanović. Iza njenih vrata otvara se pogled u jedan od najljepših spomenika nekim prošlim vremenima. Njena posljednja vlasnica, Anka pl. Gvozdanović (1887.-1968.), inače pijanistica i profesorica klavira, u svom je domu početkom 20. stoljeća priređivala razna društvena događanja – večere, koncerte i balove, te je Palača uskoro postala jedno od središta kulturnog života u Zagrebu. Vlasnica je 1966. godine poklonila svoje prekrasno zdanje Zagrebu, te je godinu poslije ono predano na upravljanje Muzeju za umjetnost i obrt koji o Palači brine i danas. Kako bi ponovno pokrenuli društveni život, ali i obnovili i zaštitili arhitekturu Palače i pripadajućeg vrta, Muzej za umjetnost i obrt prije četiri godine je započeo ciklus koncerata u salonu obitelji Gvozdanović. U te četiri godine u ciklusu su nastupili mnogi renomirani glazbenici, a ove godine je, u spomen gospođi Gvozdanović, ciklus posvećen ženama te će na tri koncerta nastupiti osam mladih hrvatskih umjetnica. Na jučerašnjem otvorenju predstavile su se dvije mlade, ali zagrebačkoj publici jako dobro poznate glazbenice – mezzosopranistica Ivana Srbljan koju pamtimo iz studentske produkcije opere Carmen i pijanistica Matea Leko. Umjetnice su zajednički odabrale program koji se temeljio na djelima inspiriranim španjolskim folklorom i ljubavlju, a čime su nas pobliže upoznale tijekom kratkih izlaganja između točaka, što je koncertu dalo poseban šarm i dozu intimnosti. Intiman je bio i prostor u kojem se koncert održao. Prekrasnog, blagog osvjetljenja, a prepun ljudi, salon je odisao dobrim raspoloženjem.
Repertoar je od samog početka bio pitak za svakog slušatelja pa ne čudi veliki pljesak nakon prvog izvedenog ciklusa talijanskog skladatelja Maria Castelnuova Tedesca – Tri sefardske pjesme. Vrlo jednostavno, elegantno i ispunjeno zajedništvom, koje je posebno bitno za takav oblik pijanističko-vokalne suradnje, glazbenice su izvele Debussyeve pjesme Nuit d'etoiles i Beau Soir, Granadosovu Andaluzu i Massenetovu Nuit d'Espagne. Potom se pijanistica Leko predstavila solističkim točkama izvodeći Oriental Enriquea Granadosa i Ples lijepe djevojke Alberta Ginastere.
Nakon vrlo atraktivnih i izvrsno izvedenih klavirskih komada, svoje je vokalne sposobnosti naglasila i Ivana Srbljan u Sedam popularnih španjolskih pjesama Manuela de Falle. Nevjerojatnom muzikalnošću, rafiniranim pianima, zavodljivim gestama, a na samom kraju i raskošnim prsnim registrom Ivana je, inače često izvođen ciklus, izvela na razini svjetski poznatih pjevačica poput Therese Berganze i Montserrat Caballe. Nadamo se da će ostati dijelom standardnog repertoara ove mezzosopranistice još dugi niz godina. Za kraj (barem ako je bilo vjerovati programskoj knjižici) večeri, umjetnice su pripremile jednu od najpoznatijih mezzosopranskih arija, Mon cœur s'ouvre à ta voix, ariju Dalile iz opere Samson i Dalila Camilla Saint-Saënsa. Unatoč čujnim „brljanjima“ u klaviru, Dalilu smo brzo zaboravili i to zbog koncepcijski, ali i izvedbeno najboljeg mogućeg završetka večeri – pljeskom izmamljene Habanere, a zatim i Seguidille – arija iz opere Carmen koje su umjetnice izvele s nevjerojatnom lakoćom, poigravajući se svojim instrumentom/glasom i pritom vidno uživajući.
Nakon koncerta, organizator je pripremio prikladno druženje u blagavonici, baš kako je to u Palači izgledalo i nekad pa preostaje jedino zaključiti kako su slušatelji iz Palače izašli siti – kako ukusnih zalogaja, tako i fantastične glazbe.
Tekst: Martina Đurđević
