Koncerti

Ferragosto Jam 2014.

Ferragosto Jam 2014.

Ferragosto Jam banner

„Čini mi se da će ovo biti dosta neustrašiv podvig“, pomislio sam kada sam konačno odlučio uzeti novinarsku akreditaciju i pokriti Ferragosto Jam 7. Zašto? Zato što je Ferragosto Jam festival koji traje tri dana i kada netko odluči posjetiti takvo događanje u svijesti te osobe se uključi jedan, reći ću to tako, stil življenja zvan „Festival mode ON“. I dok se svo veselje ne završi teško da će osoba svojevoljno i odgovorno povući polugu u pravcu opcije OFF. Tako se i moja malenkost prepustila opciji ON, a svatko tko je ove godine od 1.8. do 3.8. proveo u blizini Orahovačkog jezera znat će o čemu pričam. Uz to, jednoj osobi je teško kvalitetno pokriti nastupe 20-ak bendova, pa se odmah na početku ispričavam svim onima koje nisam uspio čuti.

DAN PRVI

Na Orahovačko jezero sam doputovao u petak i odmah primijetio da je atmosfera već odavno zagrijana. Kroz zvučnike je svirala glasna glazba, meso s roštilja mirisalo je posvuda, a malo tko nije potražio osvježenje u ugodnoj vodi primamljivog jezera. Nakon kratke potrage našli smo mjesto u hladu i tamo podigli šator. Nije bilo previše vremena za gubljenje jer su uskoro trebali početi svirati prvi bendovi, makar ne za nas koji smo došli odgovorno obaviti novinarski posao.

Led su, nešto iza 19:00, probili dečki iz benda Media Stres. Ovaj trojac svira alternative rock i dolazi iz Čakovca. Svoje mjesto na festivalu zaslužili su glasovima publike tj. putem Facebook likea. Naime, prije samog Ferragosta održano je natjecanje bendova na kojem je onaj bend koji je prikupio najviše likeova dobio mogućnost sviranja na festivalu, a svoju pozivnicu su Čakovčani iskoristili dosta dobro. Vokal je u početku bio malo tih, gitara je bila slaba u odnosu na bas i bubanj, ali to nije pokvarilo sveukupni dojam. U polusatnoj svirci, ispred još uvijek malobrojne publike, pokazali su svoje kvalitete, ali i da, kao i kod svih mladih bendova, postoji prostora za napredak. Ipak, pohvale za autorske pjesme – to je prvi korak u glazbeni svijet odraslih.

Publike je bilo nešto više, ali ne i puno više, na početku svirke sljedećeg benda zvanog Lolita – Koprivničani po pripadnosti gradu, a indie rock po zvuku. Kao netko tko nije veliki ljubitelj indie zvuka moram priznati da me glazba ovog benda ipak zainteresirala, a kako se čini i veći broj drugih ljudi jer se ispred pozornice tijekom nastupa Lolite skupio već pozamašan broj ljudskih bića. Tijekom predviđenog vremena za svoj nastup odsvirali su pjesme sa starog EP-ja Lolita, ali i s novog Bombs Away koji su, čini se, bili poznati velikom broju okupljenih. Moram reći da je ovaj energični trojac ostavio vrlo zanimljiv i interesantan dojam pa stoga: moje pohvale.

Nakon Lolite na red su došli legendarni pankeri iz susjedne nam Srbije – Zbogom Brus Li. Ono što sam odmah zamijetio jest da se lako vidi kako su ovi Novosađani već dugo na sceni jer djeluju vrlo prirodno i sigurno na pozornici. Uz „đuskanje“, pjevanje i skakanje publika se prepustila etno punk zvuku, a raspoloženje je sada već bilo dosta nabrijano.

Kada je završio nastup Brusa Lija i nakon kratke pauze zbog promjene bendova s jakih zvučnika na reflektorima osvjetljenu publiku puštena je zarazna i filozofski jednostavna pjesma „Namazan u Kocki“. Autori te pjesme su nova hip-hop senzacija Kiša metaka. U samo godinu dana napravili su zavidnu „karijeru“ i veliki uspjeh. To se vrlo lako moglo prepoznati tijekom pjesama „Swag iznad svega“ i „Konan“ kada su dirigirali publikom kako su htjeli, a ljudima ispred bine to nije nimalo smetalo. I opet se ponovila situacija da ono čega inače nisam veliki ljubitelj (u ovom slučaju rap muzike) ostavlja na mene još jedan pozitivan trag i veliku vjerojatnost detaljnijeg istraživanja istog.

Poslije Kiše metaka, vrijeme je bilo za još jedne Koprivničane i još jedne pankere. Nastup Overflowa zračio je pozitivnom energijom i privukao još veći broj ljudi. Mislim da Overflowovci definitivno mogu biti jako zadovoljni načinom na koji su bili prihvaćeni jer su pjevanje u glas i pozitivne vibracije nešto što svaki bend želi tijekom svojih koncerata.

Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta na putu, nastup Van Gogha prebačen je na kraj večeri. Zato su sljedeći na redu bili Jinxi koji su, kako i priliči jednom takvom bendu svoju svirku odradili na vrlo visokom nivou. Toliko visokom da konkuriraju za top 3 najbolja nastupa na ovogodišnjem Ferragosto Jamu. Otvoriti s hitom „Da smo se voljeli manje“ pa prebirati po „Na plaži“, „Bye Bye Baby Bye“ i „Na čemu si ti“ jednostavno je način kako pokrenuti pomalo uspavane i nestrpljive ljudske duše koje su se nakon Overflowa zapitkivale što se događa i tko će sada na pozornicu. Ali kao što rekoh, vrhunski profesionalno odrađen koncert zbog čega su svi prisutni zaboravili na spomenutu pauzu. Nije potrebna ni riječ više.

Na detaljan opis svirke Hladnog piva, koji su došli na red poslije Jinxa, suvišno je trošiti puno riječi. Standardno super, kvalitetno i nabrijano. Mislim da je nepotrebno izdvajati pjesme kojima su prepunu livadu ispred pozornice doveli do ludila. Kada svira Hladno pivo uvijek znaš da će „pogoditi u žicu“ i napraviti pravu atmosferu. Također, prezentirali su i neke nove pjesme poput „Messi“ i „Imam majicu“.

Zbog poduže pauze nakon Hladnog piva napustio sam koncertni prostor i pomislio kako je glazbeni program za tu večer završen, a onda sam negdje u daljini čuo sam poznate melodije i odmah shvatio o čemu se radi. Nažalost, Van Gogh su već počeli svoju svirku i došao sam prekasno. Zapravo, čuo sam samo nekoliko pjesama od kojih je jedna bila, ako malo pročačkam po sjećanju, „Anđele moj brate“. Žao mi je zbog njihovog kašnjenja jer sam imao veliku želju čuti ih uživo, no vrijeme je imalo drugačije planove. Neki drugi put.

Deafness by Noise nisu imali sreću zbog kašnjenja programa i nažalost svoje glazbene vještine prezentirali su malobrojnoj publici u kasni, kasni sat.

DAN DRUGI

Spavao sam u šatoru, umotan u vreću za spavanje, a pod mojim tijelom prostirao se napuhani „luftić“. Ako još uzmem u obzir da se naše mjesto nalazilo u hladu i da sam uspio skupiti četiri sata sna, može se reći da sam u odnosu na druge imao pravi luksuz. Leći u 7:00 i probuditi se u 11:00 nisu mogli svi. A kako drugačije razbistriti misli, pokušati pročitati sinoćnje bilješke i podijeliti doživljaje s bliskim ljudima, nego uz kupanje, pivo – i jedan koktelčić? Pa da, i još se k tome slučajno nađeš na terasi gdje se održava tzv. ištekani stejđ i ni kriv ni dužan čuješ Šimeka (Neno nažalost nije mogao doći) kako svira i pjeva pjesme poput „Gravel Road“. A nakon njega na terasu stupe dvije divne dame iz benda Auguste i sve prisutne umire i raznježe plahim zvucima svojih glasova i gitare. Poslije ovog nježnog dvojca na red su došli sve popularniji Miki Solus i Lovely Quinces.

Dan je odmicao i približavao se novoj koncertnoj večeri, a ja nikako nisam bio spreman u 18:00, posve sam, ući u koncertni prostor. Stoga bendove koji su svirali prije She Loves Pablo i nakon Kultur Shocka nisam čuo, no kako sam saznao Information su bili simpatični, Them Moose Rush je očarao, Killed a Fox su bili tipično agresivni, no nisu baš svakom sjeli - ali nemaju svi iste ukuse (volio bih da sam čuo „Hive“ uživo) a Šank?! su napravili pravu atmosferu te doveli dva klinca na pozornicu da otpjevaju s njima „Grad je naš“.

Za Ferragosto Jam je normalno da se već oko 10:30 okupi dosta ljudi, a zagrebački She Loves Pablo – jedno od glavnih imena hrvatskog stoner rocka – definitivno opravdavaju dobivanje tog termina. Njihovi koncerti okupljaju minimalno 300, 400 ljudi u zatvorenim prostorima, a koliko ih je bilo tu subotnju večer teško je reći. No uvjeren sam da je ta brojka prelazila njihov standardni broj fanova u interijerima koji se uvijek prepuste vatrenom ugođaju ovih „stonera“. Tako je bilo i u Orahovici – agresivan, lud i vatren koncert dok razjarena masa skače i divlja na pjesme s njihova zasad jedina dva albuma.

Nakon agresivnih Zagrepčana na red je došlo prvo veliko ime večeri – Edo Maajka. Kao što sam već spomenuo nisam veliki fan rap muzike, ali nađe se pokoji biser koji me oduševi. Jedan od njih je i Edo čiji je nastup definitivno moj favorit za najbolje odrađen koncert Ferragosta 2014. Bilo je dovoljno stati na brdo iznad pozornice i pogledati sliku koja se pruža ispred. Masa ljudi koja je potpuno prepuštena ritmovima agresivne „Trpaj“, modernije „Panike“, legendarne „Saletove osvete“, strašnih „Prikaza“ ili pozitivne „No sikiriki“... to je publika koju ništa drugo ne zanima osim proživljavanja tog momenta. Pozitivno isključenje i svojevrsna vremenski određena Tabula rasa.

Partibrejkersi su, kao i sva velika imena, odradili svoj nastup na visokoj razini. Svirajući hitove „hipnotisanoj gomili“ koja bi najradije „krenula prema njima“ uvijek je dobitna kombinacija. Susjedi svakako mogu biti zadovoljni.

Zbog problema s prelaskom preko granice nastup Kultur Shocka je kasnio više od pola sata. Uz to bend nije bio u mogućnosti prije napraviti tonsku probu pa su u tom razdoblju bili primorani to učiniti. No ipak nije sve tako crno jer su se svojim nastupom definitivno iskupili nestrpljivoj publici. Kada je konačno došlo vrijeme za njihov nastup počeo je pravi show. Hitovi „Tutti Frutti“ „Hashishi“ i „Istanbul“ doslovno su razvalili publiku dok su spretni multiinstrumentalisti svojim sposobnostima oduševljavali i one koji su više obraćali pažnju na zvuk nego na atmosferu. U svakom slučaju, odlično obavljen nastup za kraj još jednog Ferragosto Jama kojeg će moja malenkost definitivno posjećivati i u budućnosti. Samo sljedeći put molim DJ – a da se kontrolira i da stane s improviziranim programom do nekog razumnog doba.

Tekst: Filip Kordovan

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."