Maestralni povratak velikana – Dubioza kolektiv jača je nego ikad!
23.11.2019. 08:31
Jesmo li mi uopće svjesni kakav bend imamo? Realno i jesmo i nismo, jer je Dubioza kolektiv bolja nego ikad!
foto: Dubioza kolektiv, credit: Ivan Peček
Nismo mi još za penziju - moram priznati da sam bila sumnjičava dok mi je nedavno na intervjuu to izjavio basist Vedran, najavljujući čak dva nastupa Dubioze kolektiv u sklopu posljednjeg Pozitivnog koncerta. Tisuće i tisuće kilometara provedenih u kombiju, stotine odsviranih koncerata diljem svijeta – udarni radnički tempo kakav niti jedan bend s ovih prostora nema i vjerojatno ne bi izdržao, nekako očekuje da uzme svoj danak, no dogodilo se upravo suprotno – učinio ih je boljima i jačima nego ikad.
foto: Dubioza kolektiv, credit: Ivan Peček
Dom sportova im nije nepoznanica, upravo suprotno, draže im je svirati tamo nego u Areni Zagreb koju također mogu napuniti. Petnaesti, ujedno i posljednji Pozitivan koncert ugostio ih je upravo na tom, njima omiljenom zagrebačkom mjestu, te okupio mnogobrojne obožavatelje koji su s nestrpljenjem čekali da žuto-crni tim istrči na teren.
foto: Dubioza kolektiv, credit: Ivan Peček
I jednom kada se to dogodilo, naprosto zaboraviš sve što se događalo prije, i Manntru i Kekina i Rundeka, koji su bili samo blaga uvertira za ono što je uslijedilo. Prestaneš misliti na sve ono što će se događati – jer uragan energije koju Dubioza kolektiv sa sobom nosi, naprosto te natjera da sljedećih sat vremena živiš i uživaš isključivo u trenutku. Kaos prepun pozitive na posljednjem Pozitivcu odjednom je obuzeo, do tada poprilično mlaku, publiku koja je divljala uz best-of kompilaciju najvećih hitova – sat? Sat i pol? Pojma nemam, nije bilo vremena da se gleda na sat, jer žestina kaotičnog miksa folka, reggaea, ska, rocka, metala, techna, dubstepa, sevdaha i svakog drugog na planeti Zemlji prisutnog glazbenog žanra izuva iz cipela. Kad se tome dodaju izvrsno sinkronizirani igrači na pozornici, koji u svakom trenutku znaju što i kako treba, a opet djeluju dovoljno spontano u svakom potezu, stvar poprima potpuno novu razinu. No, trenuci u kojima gitarski riffovi neočekivano eksplodiraju, već uzavrelu atmosferu dodatno potpale do krajnjih granica, a po silini bi, bez imalo pretjerivanja, mogli zasjeniti i one Slayerove. A njima to leži prirodno, opušteno. I onda Srbin opali solo na saksofonu. Može li bolje? U tim trenucima shvatiš da je Dubioza kolektiv jedinstveni svjetski fenomen, bend na koji smo oduvijek ponosni, no sinoćnji furiozni nastup pokazao je kako su još više od toga, ali istovremeno se nekako predosjeća da ovo ipak nije njihov vrhunac. Kako je moguće napraviti nešto još bolje, energičnije – ne znam, no oni ne prestaju napredovati, razvijati se, a pomak u kvaliteti, s obzirom na prethodni susret sa zagrebačkom publikom itekako je vidljiv.
foto: Dubioza kolektiv, credit: Ivan Peček
Društveni aktivizam, koji samu čini srž i smisao njihova djelovanja, ovog je puta bio posvećen učiteljima koje su javno podržali u štrajku te pozvali na veliki prosvjed u ponedjeljak, 25.11. u 12:05 na Trgu Bana Jelačića.
foto: Dubioza kolektiv, credit: Ivan Peček
Bosanski tango izbrisao je svaku naznaku podjele, dok su s pozornice sišli kao pravi heroji, korakom bosanskog valcera.
Večeras nastavljamo.
Galeriju fotografija s događaja pogledajte OVDJE.
