Bikini Schnapps i Bijela krema @ Route 66 | sound-report.com

Bikini Schnapps i Bijela krema @ Route 66

05.04.2014. 18:30

Preksinoć, 3.4., nekim čudnim sklopom okolnosti, našla sam se u Route 66 na svirci dva osebujna benda, Bikini Schnapps i Bijele kreme. Da se razumijemo, ovi bendovi meni i nisu novost i zato je za čitavu priču bitno naglasiti da je večer počela time da sam iz ormara izvukla svoje najljepše punk krpice i obavila pripremu na klupici u parku ispred Routea, uz društvance i pokoji kjupekić.

Svirka je, standardno, kasnila pola sata, a već s ulaza se moglo čuti kako unutra trešti „Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine“ Mitra Mirića, čime se, sasvim logično, najavio prvi bend, Bikini Schnapps. Dok se na stage penjalo veselo i pomalo pripito društvance u havajkama, publika, koje je u tom trenu još bilo puno, sve je to promatrala što zbunjeno, što oduševljeno. Ovoga puta je bend svirao u nešto izmijenjenoj verziji jer, kako se priča, njihov standardni gitarist je nedavno stejđdajvao i slomio nogu. Krenuli su žustro, redajući svoje cajka-metal-punk hitove kao što su „Dupli pelin“, „Zombi“, „Vina, pive“, itd. Uz pamtljive riffove i nevjerojatno zabavne tekstove, dečki su začagali u svojoj seksi maniri, a podijelili su i nešto rakije što je već postala njihova tradicija. Svirku su zaključili obradom pjesme „Tuc-tuc“ Senne M.

U tom trenutku je segregacija publike bila i više no očita. Moglo se vidjeti svega - od oduševljenih tipova koji skaču u prvim redovima, do apsolutno zbunjenih lica negdje u pozadini koja su se tad vjerojatno pitala gdje su i zašto se u tom klubu uopće nalaze.

Dok se publika polako rijedila, na stage se popela Bijela krema, koja je, po tko zna koji put, predstavila svoju fuziju sirovog agrarnog rokenrola. Ono što čovjeka zbuni na prvu je vizualni identitet benda. Tu su seksi vokal Artas, čovjek kojeg se svaki puta može vidjeti u odijelu i s dandy maramom oko vrata, gitarist Nekročoban s corpse paintom preko cijelog lica, Narkoman Kurt na basu, najsmireniji član benda koji zaista liči na Kurta Cobainea, te Boro Herceg, najnoviji član Kreme, na čijoj se faci u startu prepoznaje koliko gušta i u kakvom je trenutno odnosu s instrumentom koji svira. Otprašili su dobro poznate hitove „Traktor“, „Zašto si mi stavila drogu u heroin“, „Kolinje“, „Sagni se po sapun“. Euforični prvi redovi postajali su sve euforičniji, vidjelo se zaintrigiranih lica u gomilici, dok su zadnji redovi krenuli lagano prema van, vjerojatno shvativši da više ništa od toga nema smisla. Artas se ipak nije skinuo, što je bilo veliko razočarenje pošto su svi već navikli na skidanje i očekivali golotinju, jogurte po svuda i drapanje potkošulja. Sve u svemu, momci su rasturali kao da im je zadnje.

Ono što se mora naglasiti jest da ovakav doživljaj nije za svačije oči i uši, što zbog živopisnih žanrova glazbe koju produciraju, što zbog samih ideologija ova dva benda. Također, svirka sama po sebi nije bila tehnički super i oprema je skvičala i bilo je par momenata gdje je sve otišlo k vragu, ali ono što ih i više no izvlači je energija i zajebancija koja je sveprisutna i svima izvlači osmijeh na lice. U globalu, ovo je bilo jedno posebno iskustvo.

Tekst: Josipa Popović

Fotografije: Igor Krnjaić

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."