Koncerti

Bible Black, Overpower, Rum Smugglers @ Močvara

Bible Black, Overpower, Rum Smugglers @ Močvara

Valhalla 2604

Valhalla nikad ne umire

Najbolji zagrebački heavy metal party, Valhalla, još jednom je bio pogodno tlo za sve željne žestokog zvuka. Sezonu su zatvorili na najbolji mogući način, s tri jako dobra zagrebačka benda od kojih je zadnji svirao u čast najvećem heavy metal pjevaču Ronnieu Jamesu Diu.

Kako to obično i biva za vrijeme svirke prvih bendova, i ovoga puta se više ljudi zagrijavalo po klupicama Savskog nasipa nego unutar Močvare. Šteta jer je Rum Smugglers odličan bend za metal veseljake željne razbacivanja dok im etanol kola u žilama. Moram priznati da dugo nisam čuo tako cool ime za bend i s obzirom na to da sam im prvi put na svirci, baš me zanimalo kako će to zvučati. Tri lika na pozornici u službi proizvodnje zlih gusarskih metal zvukova! Svašta se tu čulo od thrasha, black vokala, na momente i punka, par ritmičkih grešaka, čak se stiglo i zapjevati Mišu Kovača. One malobrojne, ali vrijedne u prvim redovima uspjeli su razbacati na sve strane, a svojim imidžom, gitarskim melodijama i sirovošću dočarali su sliku prljavih gusara u pljačkaškom pohodu na zlato, alkohol i žene. U tome su im pomogli i fanovi sa zastavama Somalije i, naravno, onom pravom piratskom s mrtvačkom glavom.

Nakon gusarskog thrash metala došli su Overpower, te sa sobom donijeli moderniji groove metal zvuk i energičnom svirkom promovirali svoj prvi album Greatness Within. S obrijanim glavama (osim bubnjara) izgledali su kao ljuti američki zatvorenici, a tako su i zvučali -agresivno, čvrsto, uvježbano i spremni za „fight“. Čim su krenuli prvi riffovi na basu odmah su ljudi izvana pohrlili u Močvaru i solidno ju popunili. Gitarski riffovi su grmili, bubanj precizno pratio bas, vokal energičnim nastupom polako ali strpljivo pumpao bend i nabrijavao publiku što je kulminiralo na pjesmi „Roulette“ (ako sam dobro upamtio) kad je poludilo pola Močvare. Odsvirali su i nekoliko obrada od kojih je posebno dobro sjela „Grinder“ od starih dobrih Judas Priest. Publika ih je jako dobro primila, te su nekoliko puta odsvirali „još jednu“.

Što se tehničkih stvari tiče, jedina zamjerka je što je na pjevnijim i melodičnijim dijelovima vokalu bježala intonacija. Je li to zbog toga što se nije čuo, nedostatka zraka ili nečeg trećeg, ne znam, ali ta sitnica nije narušila opći dojam da bend korektno radi i prezentira muziku na koju bi svi fanovi Pantere i sličnih bendova trebali obratiti pažnju.

Iza ponoći svi fanovi klasičnog heavy metala došli su na svoje. Nastup Ronnie James Dio tribute benda, Bible Black, oduševio je sve one tvrdokorne kojima je noć tek počela, koji se nisu umorili, koji su došli pokloniti se vječnim pjesmama koje je kroz svoju dugotrajnu karijeru pjevao Dio.

Odmah s prvom pjesmom kresnuli su neočekivano, „Stargazer“. Uf, poprilično je hrabro od vokala otvoriti dvosatni nastup s tako zahtjevnom pjesmom. Nakon nje dragulj sa Sabbatovog albuma Dehumanizer, „I“, a onda povratak na Rainbow power-progresivnu „A Light in a Black“. Već sam nakon te tri pjesme bio prezadovoljan set listom. Nitko nije ostao zakinut jer čuli smo i „Stand Up and Shout“, „Mob Rules“, „Temple of the King“, „Kill the King“, „Bible Black“, „Killing the Dragon“, itd.

U sredini nastupa odlučili su se za eksperiment. Naime, gostovao im je power metal pjevač, redovitim posjetiocima Valhalle dobro poznati helloweenovac Srđan Vuković. Svojom „neDiovskom“ čistom bojom glasa dobrodošao je ušima kao ugodna promjena, te se bez straha vinuo u zahtjevne Diovske visine, odlično iskoristivši svoj dio nastupa na „Holy Diver“ i „Rainbow in the Dark“.

Do kraja su se nizali hitovi, a osim neumornom vokalu Beri, grla su već bila natečena, ali predaje nije bilo. Iznenađenja su nam Bible Black pripremili s nekoliko medleya. Tako su u „Egypt (The Chains are on)“ ubacili „Children of the Sea“ koja je izmamila mladu damu da zapleše na pozornici pred mikrofonom. „Falling of the edge of the world“ su odlično spojili s „Heaven and Hell“, basist je rasturio na bas solaži, gitarist cijelo vrijeme sa svojim širokim zvukom ispunjavao zvučnu sliku i oduševio na Blackmoreovoj „Gates of Babylon“ solaži.

S obzirom da se radi o iskusnim dečkima iz benda Soundbringer, dobra heavy svirka se i očekivala, ali čuti pjevača koji s toliko snage i sigurnosti Diove pjesme pjeva dva sata prava je rijetkost. Mislim da bi se Ronnieu više svidjeli Bible Black nego Dio Disciples koji po svijetu zarađuju novce svirajući njegove pjesme.

Sve to trajalo je do iza dva sata u noći, a nakon svirke kao i obično najveseliji su dočekali jutro s DJ Knežom koji kaže „Vidimo se na jesen!“, barem što se Valhalle tiče.

I za kraj: „The world is full of kings and queens, who blind your eyes and steal your dreams, It's heaven and hell” R.I.P Ronnie James Dio i hvala!

Tekst: Jakša Stecca

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."