Koncerti

Fleet Foxes u Tvornici pružili ugodan nastup

Fleet Foxes u Tvornici pružili ugodan nastup

Prošli četvrtak bio je običan radni dan. Jedna od stvari koja ga je činila drugačijim bilo je i iščekivanje večernjeg koncerta Fleet Foxesa, koji nam je vjerujem pomogao u prolaženju kroz radne i ostale obveze. Njihov drugi dolazak u Zagreb obradovao je mnoge fanove, a razveselio je i mene kojoj su ove Lisice bilo vrlo drage u nekom starijem periodu.

Nick Hakim pružio nam je krasan uvod u večer koja je slijedila i dirnuo publiku koja je pristizala za vrijeme njegovog nastupa. Uživo zvučeći drugačije nego na studijskom izdanju izgubio je malčice određenu boju i ton u zvuku, što ne znači da je bio loš. Naprotiv, osobno me vrlo zaintrigirao i bend i Nick koji je, kreveljenjem i uživljenošću u ono što isporučuje, pokupio simpatije publike. Vrlo me se dojmila linija bas bubnja i udaraljki, koje su u jednom trenutku predstavljale temelj svega, a u drugom se uklapale kao pozadinska pratnja Hakimovom vokalu.

Photo: Nick Hakim, credit: Ivan Peček

Nakon kratke pauze stvorila se gužva pred pozornicom gdje su najveći fanovi vjerno čuvali svoja mjesta. Postoji glazba uz koje vas vežu lijepi osjećaji i ona uz koje vas vežu manje lijepi. „Helplesness Blues“ je svakako album koji me podsjeća na jedan lijep životni period, a to je bio i moj razlog odlaska na koncert. Fleet Foxes su stupili iz sjene i koncert otvorili prvom pjesmom s najnovijeg albuma „I Am All That I Need / Arroyo Seco / Thumbprint Scar“ te dalje nastavili redom s albuma do treće numere. Niz s „Crack-Upa“ prekinuli su s nekoliko starijih pjesmama među kojima su bile „Grown Ocean“ i „Your Protector“. Time je Pecknold pridobio i sve nas kojima njihovo najnovije izdanje nije i najdraže. 

Photo: Nick Hakim, credit: Ivan Peček

Što god mislili o ovom bendu i onome što rade, morate priznati da Robin Pecknold zna kroz pjesmu ispričati priču. Odličan primjer za to je „The Shrine/An Argument“ koja u svojoj srži sadrži cijelu silinu „Helplesness Bluesa“. Svakako ne njihova najugodnija pjesma, ali dovoljno snažna da umiri publiku i nesvjesno je baci u stanje promišljanja i nekih starih sjećanja. Ako vam do sada nije bilo jasno zašto se album s kojeg dolazi ova ljepotica tako zove, mislim da vam je postalo kristalno nakon te izvedbe u Tvornici.

Photo: Fleet Foxes, credit: Ivan Peček

Za očekivati je bilo da će hitovi poput „Mykonys“ i „White Winter Hymnal“ razdragati publiku. Atmosfera vas je jednostavno nosila i ulovili ste se da nesvjesno pjevate „I was following the pack, all swallowed in their coats.“ Koncert se bližio kraju uz „Crack-Up“ i „Helplesness Blues“ što navodi na pitanje jesu li ove dvije pjesme bile namjerno odabrane za kraj glavnog dijela. Bend je na bisu odsvirao još dvije pjesme i pozdravio se s publikom ostavljajući ljepotu i ljubav u zraku. 

Photo: Fleet Foxes, credit: Ivan Peček

Bio je ovo simpatičan koncert, a ljudi su izlazili iz Velikog pogona s riječima „Baš je bilo lijepo.“ Ja ću se složiti s njima.