Amy LaVere & Will Sexton @ Vintage Industrial Bar
15.09.2014. 19:59
[caption id="attachment_3454" align="aligncenter" width="547"]
Amy LaVere i Will Sexton (izvor: Facebook)[/caption]
Svima već dosadna kiša ukrala nam je ljeto, no publika koja je u petak navečer u sasvim lijepom broju posjetila Vintage Industrial Bar nije dopustila da joj nesretni vremenski uvjeti ukradu užitak slušanja kantautorice i (kontra)basistice Amy LaVere i glazbenika, skladatelja i producenta Willa Sextona.
Iako je najavljeno da će koncert započeti „malo iza 21:30“, usprkos posjetiteljima koji su već i prije tog vremena zauzeli sve stolove u baru, koncert je počeo sat vremena kasnije. No, vrijedilo je biti strpljiv. Amy LaVere i Will Sexton već su prvim odsviranim i otpjevanim taktovima pokazali da se radi o uigranom dvojcu koji naprosto uživa stvarati glazbu i koji vrlo lako publiku uvlači u svoj svijet. Amy je ne samo odlična pjevačica i kontrabasistica, već vrlo vješto komunicira s publikom. Simpatična i neposredna, bacala je pošalice i dijelila s prisutnima anegdote iz svog života, zvala konobara da im donosi pića na pozornicu (tequila za Amy, whiskey i pivo za Willa koji je čak pohvalio naše pivo), a učinila je i nešto što je zapravo vrlo rijetko na koncertima: pohvalila ton majstora i zahvalila mu se. Bila je i oduševljena činjenicom da se u Hrvatskoj može pušiti u zatvorenom prostoru, te je nekoliko puta, uzimajući dim od Willa, ponovila kako smo civilizirana zemlja.
Willovo prisustvo u Zagrebu je tim posebnije kada se ima na umu činjenica da je prije pet godina doživio moždani udar. Kako se navodi u biografiji na njegovoj službenoj stranici, posljedica udara bila je ta da je zaboravio većinu pjesama koje je bio do tada napisao i svirao (no ne i sposobnost sviranja gitare). Kolege glazbenici, uključujući Patty Griffin i Rokyja Ericksona, priskočili su u pomoć i pomogli mu sakupiti financijska sredstva potrebna za plaćanje liječenja.
Will svojim sviranjem akustične gitare itekako pridonosi ovoj glazbenoj priči, no inače se tijekom nastupa drži po strani. Amy ga je ipak nagovorila da i on zapjeva, pa je izveo Dylanovu „Just Like Tom Thumb's Blues“, a i prvu pjesmu na prvom bisu, Van Zandtovu „Ain't Leavin Your Love“.
Što se setliste tiče, tek je polovica bila rezervirana za Amyjine pjesme, što je možda šteta jer je vrsni tekstopisac i primjetna je lakoća kojom se igra riječima. S obzirom na to da je, kako je i sama istaknula, prvi puta u ovom dijelu svijeta, vjerojatno je htjela prikazati svoju glazbeničku širinu, te su stoga polovicu izvedenih pjesama činile obrade. Nije da joj repertoara manjka, to je sigurno, jer je do sada objavila četiri hvaljena albuma, no izvedbom tuđih pjesama koje je itekako uspješno prilagodila svom prepoznatljivom djevojačkom glasu učinila je večer još posebnijom. Tu su se tako našle pjesme Toma Waitsa, Neila Younga, Williea Dixona, Wande Jackson i Captaina Beefhearta koje je publika toplo prihvatila.
No bez obzira što su Amy i Will izveli, publika je slušala s jednakom pažnjom, vjerojatno osjećajući njihovu strast prema glazbi i bez obzira na to što se radi o nježnijem glazbenom štivu upakiranom u fine aranžmane kreirane da bi omotali tekstove pjesama i pomogli Amynoj suptilnoj sugestivnosti. Dakle, radi se o glazbi koja većini ljudi vjerojatno ne bi sjela u petak navečer, a pogotovo ne kada ju trebaju slušati stojeći dva sata. Ovaj je svojom iskrenom radošću muziciranja uspio ugrijati pokislu publiku i sigurno većini prisutnih usadio želju da ih ponovno čuju uživo.
Tekst: Ana Hotko
