photo: Vid Veljak, credit: MBZ/YouTube screenshot
Opaki klasičari: Vid Veljak
28.07.2021. 21:35
Jako malo mladih klasičara ovih prostora može se pohvaliti bilo kakvim rezultatom kada se njihovo ime ukuca u tražilicu nekog od glazbenog streaming servisa. I to je, generalno, nažalost, veliki problem, no Vid Veljak sa samo dvadeset i četiri godine u svoju biografiju ima upisan debitantski album "Resonance(S)" koji je savršen reprezent njegovog umjetničkog i interpretatorskog stvaralaštva te jedinstvena ulaznica za inozemnu scenu klasične glazbe.
U fokusu je suvremena klasična glazba, ali on je jedan od onih rijetkih, onih najboljih za koje uopće nije bitno koji žanr ili povijesnu epohu sviraju, već je bitan trenutak u kojem slušatelja dobije u svakoj noti koju je studiozno definirao te na vlastiti način interpretirao. Prirodno, naizgled jednostavno i ležerno, no s finalnim efektom glazbene čarolije koja bi uskoro mogla zasjati i na najprestižnijim svjetskim pozornicama. Jer on, bez imalo pretjerivanja, ima potencijal upravo za to. Već za vrijeme studija profilirao se u izvođenju suvremenog violončelističkog repertoara, poseban naglasak stavljajući na praizvedbe suvremenih hrvatskih skladatelja od kojih su mnogi i pisali za njega (najmlađi je hrvatski violončelist kojem je posvećen koncert, skladba Asterion Tomislava Olivera).
Zanimljivije je time više što je s dvanaest godina ozlijedio ruku pa je njegova cijela sviračka karijera u jednom trenutku dovedena u pitanje, no marljivim radom, upornošću i jedinstvenom vizijom, već za dva mjeseca odnio je pobjedu na državnom natjecanju.
Danas je voditelj dionice čela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru te aktivan solist čiji je nedavni nastup na online koncertu u sklopu Muzičkog biennala Zagreb nadmašio sva očekivanja. To je izvrstan i očiti primjer njegove izvrsnosti, virtuoznosti i prepoznatljivosti glazbenog izričaja. Svaki ljubitelj glazbe upravo se tamo može upoznati s njegovim istančanim tonom, savršenom kombinacijom elegantnog i sirovog.
Violončelo je na samim počecima pokušao svirati i zubima, po uzoru na legendarnog Jimija Hendrixa kojeg obožava, dok od violončelista posebno kao uzore ističe Mstislava Rostropoviča i Stevena Isserlisa. Glazbu istinski voli i živi, stoga uživa u svim žanrovima, te, kako je sam svojevremeno izjavio, “ne vidi veliku razliku između Haydna i rocka”, te u svom radu nastoji približiti klasičnu glazbu širokoj publici.
A pred velikim masama dobio je priliku nastupati uz 2CELLOS, koje poznaje i kao soliste, prije svjetske slave, a na njihovoj talijanskoj turneji okusio je kako podižu masu, što mu je bila velika inspiracija za daljnje projekte.
Pred njim je veoma zanimljivo razdoblje - snima drugi studijski album koji bi do kraja godine trebao ugledati svjetlo dana, a u daljoj budućnosti vidi sebe i kao dirigenta.
