Madrugada u Budimpešti – magija nije nestala!
04.03.2019. 19:06
Više od deset godina nakon raspada benda i točno dvadeset godina nakon izlaska njihovog debitantskog albuma “Industrial Silence”, norveški rockeri Madrugada krenuli su na veliku europsku turneju na kojoj im je jedna od postaja bila Budimpešta gdje su u subotu održali veličanstven koncert.
Autorica ovog teksta imala je “peh” što se s glazbom Madrugade upoznala (i u nju fatalno zaljubila) par godina prekasno, nakon raspada benda koji se dogodio 2007. godine, nakon prerane smrti njihovog glavnog gitariste Roberta Buråsa.
Tijekom godina slušanja, Madrugada je meni osobno postala jedan od onih bendova čije pjesme vam se “uvuku pod kožu” i postanu nešto više od običnih pjesama. Postaju vaši vjerni pratitelji i “partneri u zločinu”, utočišta u koja odlazite kad je potrebno sakriti se ili pronaći, one su riječi kada riječi nedostaje i razumiju svaku vašu emociju čak i kad ih sami teško možete definirati. Suvišno je stoga opisivati oduševljenje koje je prošlog kolovoza izazvala najava o povratničkoj turneji Madrugade, a prema broju rasprodanih datuma te atmosferi koja je vladala u budimpeštanskoj dvorani A38, nisam bila jedina.
Madrugada se na pozornicu plutajuće dvorane A38 koja se nalazi na Dunavu popela bez minute kašnjenja u točno 20h i izazvala prvi od brojnih valova oduševljenja publike. Predvođeni vokalom Sivertom Høyemom set su otvorili prigodno s Vocal, naslovnom pjesmom albuma Industrial Silence, prvom od ukupno 13 izvedenih pjesama sa slavljeničkog albuma te večeri. Sivert Høyem, poznat po svojim izuzetnim vokalnim sposobnostima te prepoznatljivom dubokom, ali istovremeno blagoj boji glasa, obećao je publici da s koncerta nitko neće otići razočaran, a to obećanje je i ispunio. Uslijedile su Belladona i Higher, žestoke i zavodljive pjesme “sa stavom” u kojima do izražaja dolaze vrhunske instrumentalne sposobnosti benda.
Situacija je postala “ozbiljna” uz prve taktove hipnotičke Sirens koja, kao i mitska bića iz naslova pjesme, ima moć u potpunosti hipnotizirati slušatelja. Uslijedila je divna balada Shine te This Old House. Tijekom čitavog koncerta, odlično korištenje svjetla i boja snažno je doprinosilo ukupnom dojmu kao primjerice u slučaju sjajne Strange Color Blue koja je jednim djelom izvedena u potpunom mraku uz iznimku Sivertove ručne svjetiljke kojom je osvjetljavao publiku.
Niz pjesama s Industrial Silence nastavio se uz Salt, Norwegian Hammerworks Corp., Beautyproof, Quite Emotional, Terraplane i prekrasnom Electric koja je prema Høyemu njihova prva kvalitetna stvar te pjesma koja je od temelja preokrenula karijeru benda. Madrugada je s Electric završila regularni dio koncerta, ali ovacije iz publike uskoro su ih “namamile” natrag.
Vidno dirnuti bend “počastio” nas je s podužim bisom od čak osam pjesama među kojima su se našle Hands Up – I Love You, Only When Your Gone i obrada pjesme Honey Don’t Think Grant Lee Buffala. Atmosfera u samom finišu koncerta bila je čarobna, a do usijanja je došla uz dramatičnu What’s On Your Mind i jednom od omiljenih pjesama Madrugade - Majesty.
Večer za koju nitko prisutan nije htio da završi, zaokružena je maestralnom izvedbom dirljive Valley of Deception.
Više od deset godina mnogo je vremena za nadoknaditi no Madrugada je to učinila na najbolji mogući način. Kroz gotovo dva i pol sata svirke bend je publici dao najbolje od sebe (od u potpunosti savršene setliste dijelio ih je samo nedostatak pjesme Honey Bee), a prema njihovim reakcijama bilo je jasno koliko su dirnuti što ih je publika željna i nakon toliko vremena. Smatram da slobodno možemo zaključiti da će se Madrugada uskoro zaputiti u studio i nastaviti tamo gdje su stali, zaista bi bio grijeh kada ne bi.
