Radioactive Boy Scout: "Ne znaš dok ne probaš!"
08.03.2022. 12:44
Radioactive Boy Scout iza kojeg se krije talentirani glazbenik Nikša Lovrinić nedavno je objavio svoj dugoočekivani album "Something Broken, Something Beautiful". Izlazak albuma bio je povod ovom interesantnom razgovoru, a što nam je sve Nikša otkrio pročitajte u nastavku.
Bok, Nikša! Prvi album Radioactive Boy Scout „Something Broken, Something Beautiful“ je vani, čestitamo! Kakve su reakcije?
Reakcije su zasada jako pozitivne i radujem se svim osvrtima i kritikama u narednom periodu jer je album vani tek 2 tjedna. Jako sam ponosan na songwriting i na način na koji smo ga snimili.
Izabrao si zanimljivo umjetničko ime... Možeš li podijeliti s našim čitateljima zašto si za ovaj projekt odabrao baš nadimak Davida Hahna koji je u dvorištu svoje kuće sagradio nuklearni reaktor i ostao zapamćen kao radioaktivni dječak?
Priča iza Davida Hahna mi je bila jako zanimljiva i svakome preporučam da pogleda dokumentarac, a izabrao sam ime jer obojica dijelimo izbrazdano lice puno ožiljaka, ja doduše od akni, a David ili od radijacije ili od droge, nisam skroz siguran.
Na albumu si okupio šarenu ekipu, kakva je bila atmosfera u studiju? Koliko ti takvo okruženje pomaže u kreativnom procesu?
Raditi u studiju je bila stvarno divota, genijalni glazbenici i stvarno šarena ekipa sa svojim bolesnim smislom za humor. Htio bih se još jednom zahvaliti svima koji su sudjelovali u stvaranju albuma jer sam za neke pjesme doslovno svjedočio trenutcima kako se pretvaraju i dobivaju novo ruho, drugačije od onoga što sam zamislio. Također, moram priznat da sam svima dao kompletnu slobodu poštujući svačiji doprinos kao jedinstvenog umjetnika. To mi je jako bitno i to ću sigurno raditi i u budućnosti.
Album si najavio singlom „Castaway“ koji je izvorno bio singl tvog nekadašnjeg benda Slow Motion Suicide, kako to da si baš toj pjesmi odlučio dati „drugi život“?
Stvar je za mene izdržala test vremena, ja je stvarno volim i čuti i izvoditi. Prije mi je bilo krinđasto slušat svoje stvari, ali sad sam shvatio da se nemam čega sramiti, ja sam to napisao i ponosan sam na to. Radim glazbu koju i sam želim slušati, to je poanta.
Puno ulažeš u vizualnu estetiku svojih spotova koji su uvijek zanimljivi i originalni i ne bojiš se ići korak dalje. Koja je najluđa stvar koju si napravio za potrebe spota?
Ima ih više, iznajmili smo brodski kran koji me držao u zraku 2 metra iznad vode i pustio u točno određenom trenutku. Objesili su me u šumi doslovno na 6 metara visine za zadnju scenu u castawayu. Nekad ideja uspije, nekad ne. Ne znaš dok ne probaš. Bit će sigurno vatre u budućnosti u spotovima. Na najteži način sam naučio da je manje više. Pod najteži mislim naravno najskuplji.
Tko su tvoji glazbeni uzori? Koja bi bila tvoja suradnja iz snova da možeš birati glazbenika živog ili mrtvog?
U zadnje vrijeme pratim jako puno Justina Hawkinsa (Darkness) i njegova filozofija je da treba uvijek imati više od 3 uzora inače imposter sindrom neće biti sindrom nego istina. Trudim se slušati sve i imati otvoren um. Od songwritera su mi Simon Neil iz Biffy Clyra i Adam Duritz iz Counting Crowsa. Od bendova REM i Incubus. Od modernog popa obožavam Dua Lipu i Weekenda. Za suradnju iz snova bih odabrao John Frusciantea, a od bubnjara Darrena Kinga iz Mutematha jer je izuzetno kreativan na instrumentu.
Živiš na relaciji Hrvatska/London. Zašto baš London? Što misliš da londonska/britanska glazbena scena i glazbena industrija ima, a da nedostaje domaćoj odnosno što bi domaća scena možda mogla "posuditi" iz njihove? Nadaš li se uspjehu i na inozemnom tržištu?
Oduvijek sam htio živjet u velikom gradu pa sam stoga izabrao London. Živio sam prije u San Franciscu i Las Vegasu, znači gradovi do 2 milijuna ljudi, ali ti gradovi se jednostavno ne mogu usporediti s mastodontskim Londonom. Teško je usporediti scenu jer je tamo sve izuzetno saturirano, ali primjetio sam da je publika spremna izvodjiti 6 do 8 funti za nove izvođače i mislim da je infrastruktura za live svirke na 100 puta višoj razini od Hrvatske. Za vrijeme lockdowna se jasno sve zatvorilo pa sam preselio natrag u Hrvatsku iz logističkih razloga jer je taj grad izuzetno skup za život, a doslovno ništa nije bilo otvoreno.
Šuška se da voliš putovati... :D Koja destinacija te do sada ostavila bez daha, a koja ti je još ultimativna na bucket listi? Koje su ti omiljene pjesme za road trip playlistu?
Bilo gdje samo da je toplo. Prošao sam par puta kao student čitavu Ameriku, a zadnje putovanje mi je Portugal kojem se uvijek rado vraćam. Još uvijek je zabavnije putovati u vlastitom aranžmanu, pogotovo s kombijem. Uvijek složim neku playlistu dok vozim, a često su na njoj novi akustični australski bendovi koji svi zvuče slično hahaha.
S koje tri riječi bi opisao svoju glazbu nekome tko ju nije imao priliku poslušati?
Nostalgična feel good glazba. To su četiri riječi. Nja nja.
Planiraš li uskoro koncerte na kojima će publika moći „Something Broken, Something Beautiful“ čuti i live?
Live izvedbe će morati još malo počekati, ali veselim se stupiti na pozornicu, mislim da će za početak biti u akustičnom izdanju s loop pedalom.
I za kraj, ako nije tajna...Što nam sve spremaš u sljedećih par mjeseci? :)
Snimit ću sigurno još pjesama jer ih već imam veliki broj, a želim nastaviti pisati nove pjesme. Do ljeta će svaki tjedan izlaziti po jedan video koji smo snimili u zadnjih godinu dana. Također spremam neke suradnje s drugim producentima, snimateljima i glazbenicima.
