photo: Martina Filjak, credit: Zvonimir Ferina
Martina Filjak i prijatelji - emotivan i glazbeno vrhunski oproštaj od „starog“ HGZ-a
30.10.2021. 19:00
U doba kada se glazbena industrija pokušava ponovno vratiti u život, kada se mentalno pokušavamo ponašati kao da je sve ponovno po starom i da bezbrižno možemo uživati u glazbi svakog žanra uživo, neke rane još uvijek nisu do kraja zacijelile.
One fizičke, zbog kojih je zagrebačkim koncertnim dvoranama bilo još teže ponovno pokrenuti produkciju, zbog potresa koji je vidno i duboko ostavio trag i oduljio početak ponovnog održavanja koncerata na mjestima gdje glazba zvuči najljepše, čija je povijest i tradicija uistinu impresivna, a koji imaju najveći značaj za kulturu i umjetnost ovih prostora.
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog uspješno je otvorena prije nekoliko tjedana, najpoznatiji ciklus klasične glazbe “Lisinski subotom”, kao i ostale iznimne produkcije ponovno su ispunile ovaj akustički i ambijentalno jedinstven prostor. No, Hrvatski glazbeni zavod sada privremeno, na dvije godine, zatvara svoja vrata kako bi se vratio blistaviji (i sigurniji) nego ikad.
Doviđenja, ali ne i zbogom, reklo bi se, na glazbeno dostojanstven način, s najblistavijom zvijezdom domaće pijanističke scene, Martinom Filjak, koja je okupila prijatelje i kreirala program zbog kojeg je sada iščekivanje ponovnog otvorenja još intenzivniji.
Martina je bila tu kada je bilo najteže, netom nakon zagrebačkog potresa u nesigurnom i uništenom prostoru je uz nekoliko kolega održala dobrotvorni online koncert koji otkriva šokantne prizore tadašnjeg stanja najstarije koncertne dvorane u Hrvatskoj, a inače ugodne glazbene vibracije tijekom izvedbe uzrokovale su “spontano” opadanje žbuke.
Veoma je neprijatno razdoblje sada iza nas, a glazba je uvijek bila tu da nam olakša borbu kroz sve nedaće koje je isto donijelo. Sinoć je uz posebnu rasvjetu stvoren svečani ambijent koji je djelomično sakrio još uvijek vidljiva oštećenja, a uz predivne melodije koje su dopirale s pozornice ljepota zvuka zacijelila je trenutačno sve rane i najavila početak nove ere.
Snaga koju Martina nosi u sebi, a koja se reflektira u izvedbi svakog djela koje stavi pod prste, inspirativna elegancija, postojanost i održivost, nevjerojatna energija i karakter uz vrhunsko tehničko umijeće već je dobro poznato ne samo zagrebačkoj, već i publici diljem svijeta, a sinoć je izvedbom Lisztove romantične vizije Bachove Preludija i Fuge za orgulje u a-molu BWV 543 pokazala upravo to, no, emotivno značajnije i upečatljivije. Njena vizija djela izmamila je glasne ovacije, a strast i nepokolebljivost pred izazovima bilo kakve vrste idealna je poruka koju je sinoć bilo potrebno prenijeti. Nastavila je lirski romantičnije kao pratnja sopranistici Valentini Fijačko Kobić koja je izvela poznatu Puccinijevu O mio babbino caro. Francuska princeza modernog doba, pijanistica Caroline Haffner, glazbena dobrotvorka koja je posljednji put nastupila u Zagrebu sredinom osamdesetih u Lisinskom o čijem je zvuku, kako je sama izjavila, impresionirana prepričavala kolegama diljem svijeta, izvela je Chopinovu Baladu br. 4 u f-molu dok joj se u izvedbu poznate Rahmanjinove Vokalize pridružila naša najuspješnija i najpoznatija violončelistica Monika Leskovar. Ponovno romantično i emotivno, no u samoj srži veoma snažno.
Zagrebački solisti osvrnuli su se na stvaralaštvo hrvatskih autora je izveli Dudaš (iz Pintarichiane) Borisa Papandopula, nakon čega im se za spektakularan završetak pridružila Martina Filjak te gromoglasno, čvrsto i samouvjereno izvela finale Beethovenova 3. koncerta za klavir i orkestar u c-molu.
A sada - tišina. Do sljedećeg susreta.