Albumi

Vlasta Popić - Kvadrat

Vlasta Popić - Kvadrat

Prošlo je nešto manje od tri godine otkako je varaždinski bend Vlasta Popić izdao svoj debitantski album Za očnjake koji je tada pokupio vrlo dobre riječi od strane kritičkog tijela glazbenog svijeta. Sada, početkom nove godine i krajem siječnja, izdali su novi album - Kvadrat.

Za početak, gospodična Vlasta je s ovim albumom ispravila ono što je na prvom bila najveća mana (koliko god ona minorna bila), a to je dužina pojedinačne pjesme.  Najjednostavnije rečeno, idealna dužina pjesme vezana je za glazbeni žanr koji se svira i one s prvog albuma bile su prekratke za količinu energije i dinamičnost koju su davale. Neki će reći da im to odgovara, ali priča nikada nije dobra kada je napola ispričana pa tako niti pjesma. Najbolji primjer toga je „Pokret“ s prvog albuma, jedna od pjesama koja prezentira ono što Vlasta Popić jest, kako u instrumentalnom, tako i u tekstualnom aspektu glazbe. Pjesme kratkog trajanja funkcioniraju kada kao cjelina daju jednu sumu cjelokupne energije, ali kada je zasebna pjesma sposobna dati nešto „svoje“, neovisno od ostatka albuma ili koncertnog repertoara, onda joj treba dati onoliko vremena koliko je potrebno da ostvari svoj maksimum.

Sveobuhvatna disonantnost koja krasi ovaj album prepuna je buke i nervoznih zvukova koji kroz komponiranje daju određenu glazbenu smislenost (ako glazba uopće treba imati smisla). Nietzsche je rekao - kada bi disonantnost poprimila ljudski oblik, ona bi trebala imati mogućnost stvaranje iluzije kako bi bila u stanju kreirati vlastitu ljepotu; u kontekstu ovog albuma, to bi bila glazbena kvaliteta. Dok, s jedne strane, bas i bubanj vjerno drže ritam u svakoj od pjesama koje se mogu naći na Kvadratu, gitara ima ulogu trganja tog ritma, tj. stvaranja navedene iluzije neritmičnosti kroz solo dionice i "nasumično" odabrane akorde. Dokaz tome je prva pjesma "Tržište". Jednostavnost uvodne ritam sekcije biva narušena dolaskom električne gitare, ali sve skupa funkcionira i stvara nešto što polagano postaje reprezentativni zvuk Vlaste Popić.

U tekstualnom smislu, ovaj se album nije daleko odmakao od svog prethodnika, što je dobro. Nasumično "bacane" parole lijepo se uklapaju u instrumentalni dio pjesama. Netko će dobiti dojam da su tekstovi pomalo djetinjasti, ali bunt (bio on namjeran ili ne) protiv tekstova koji su pisani po špranci (i kojih je ionako previše) je i više nego potreban trenutnoj glazbenoj sceni. Samim time, Vlasta Popić je u ovom trenutku jedan od uočljivijih bendova po tom pitanju. U skladu s time, zadnje što još treba reći je ponešto o vokalima. Da je riječ samo o jednom vokalu, dinamika pjesama bi bila puno slabija. Ovako, budući da se konstantno miješaju dva vokala (Tena i Ivan), pjesme ostavljaju puno kvalitetniji i bolji dojam. Otprilike sredina zadnje pjesme "Nervozno se sanjari" najbolje ukazuje na rečeno. Da je pjesma otpjevana samo s jednim vokalom, pjesma bi patila od prevelike praznine, ovako jedno nadopunjuje drugo.

Uz izdani album, Vlasta će uskoro započeti i turneju po Hrvatskoj i drugim zemljama. Osim koncerta koji će biti održan u Zagrebu u Tvornici 13. ožujka, treba navesti i nastup na slovačkom Pohoda festivalu u srpnju. Ta činjenica je u najmanju ruku pohvalna, pogotovo ako se uzme u obzir da Vlasta pjeva tekstove na hrvatskom jeziku.

Popis skladbi:

  1. Tržište*
  2. Ako nisam dobra
  3. Szeged
  4. Slijepa naša (Mržnja)
  5. Maštanje*
  6. Dolje
  7. Ataksija*
  8. O vodi
  9. Nervozno se sanjari

* top tracks

Antonio Rozić
Antonio Rozić

Shake it like a polaroid picture