The Monk By The Sea - Leave The World Behind
01.11.2014. 19:25
Ambijentalna glazba, drone, doom i mnogi slični glazbeni žanrovi su oduvijek bili zanimljivi za slušanje – ili možda „neslušanje“ – ovisno kako nekome paše. Razlog tome je taj što je teško kreirati doživljaj kako je ovakav tip glazbe stvoren za aktivno slušanje u tradicionalnom smislu.
Pod time se misli: uključi glazbu, poslušaj prvu pjesmu koja ima svoj početak i kraj, nađi u njoj nešto zanimljivo, nešto što te „pokreće“, bio to tekstualni dio (ako ga ima) ili instrumentalni dio skladbe (one tri sekunde u zadnjoj četvrtini pjesme) i isto tako s ostalih osam do deset kompozicija koje se nađu na albumu. Pri slušanju prethodno napomenute glazbe pristup je malo drugačiji i ponešto mukotrpniji za slušatelja. Slušatelj će najčešće pristupiti ili na klasičan način, ili će pokušati otkriti što se krije iza svega toga (kako se došlo do tih specifičnih zvukova) ili će se jednostavno prepustiti melodijama koje se pretapaju i nastaju jedna iz druge. Zanimljivo je sjetiti se kako je bilo prije nekih pet godina sjediti sat i nešto sitno slušajući repetitivne zvukove koje je proizvodio dvojac iz benda Sunn O))) iz Seattlea, čiji je prethodni koncert, 2006. godine u Zagrebu, bio ujedno i njihov najposjećeniji koncert u tom trenutku. Teško, ali ako se čovjek postavi na pravi način i zanimljivo.
Iako se muzički razlikuje, slična stvar je s The Monk by the Sea, glazbenim projektom riječkog glazbenika Ivana Ujevića koji je prethodno radio pod imenom Iohannes. Njegov zadnji EP naziva Leave The World Behind, izašao je početkom ovog mjeseca i sastoji se od pet kompozicija. EP najviše podsjeća na kombinaciju ogoljene i pojednostavljene glazbe koju je znao raditi Robert Fripp s Brianom Enom i ponešto modernije drone ambijentalne glazbe Aidana Bakera. Slično kao i na prethodnom EP-u, Soundscapes, ovdje su pjesme ogoljene od bilo kakve melodičnosti i većina toga se događa u pozadini zvukova koji prvi dođu do uha, stoga bi ovakvu glazbu bilo najbolje slušati sa slušalicama. Usprkos tome, dodatna melodičnost nikako ne bi škodila, štoviše, podigla bi pjesme na višu razinu. Ideja da bi takav čin naštetio opuštajućoj atmosferi ovakve glazbe - koja je i jedna od glavnih namjera - kriva je. Dokaz tome možemo naći u navedenim radovima Frippa i Ena. Ambijentalna glazba funkcionira kao pozadinska glazba i u skladu s time mnogi glazbenici smatraju kako oscilacije moraju biti svedene na minimum, što istovremeno jest i nije točno.
Prva skladba, "On The Mountain", koja je ujedno i najkraća, prati svoj cirkularni put do 1:20 dijela pjesme kada se događa najveća promjena u pjesmi, koja je također pozadinska i stoga ju slušatelj možda i neće primijetiti na prvu. Za takvo što na kraju nema niti potrebe, ali glavna sumnja dolazi kada poslušate ostale četiri pjesme. Koliko god monotonost bila glavna karakteristika ovakve glazbe, ona može biti prevelika i iz toga razloga, u stvaranju ovakve glazbe, treba ponajviše znati gdje je ta fina granica. U suprotnom dolazi do zasićenja i, vjerujem, manjeg zadovoljstva onime što je napravljeno.
Ako vam ovaj EP zapne za uho i probudi određenu intrigu, zasigurno poslušajte i EP koji je izašao ranije ove godine i koji je nastao u suradnji s drugim glazbenicima sa Soundclouda. Naziv EP-a je Lantern i bio je izdan pod imenom By This River. Dobiveni uradak je zanimljiv prikaz onoga što se dogodi kada četiri glazbenika koji se međusobno ne poznaju odluče stvarati glazbu.
Popis skladbi:
1. On The Mountain
2. June
3. The Monk By The Sea
4. In November
5. The Stars Are Falling
