
Sólstafir i novi album ugledali svjetlo dana
05.10.2017. 19:46
Island je s vremenom postao sinonim za neobičnu, ali upečatljivu glazbu. Nakon Björk i Sigur Rósa, sljedeći po redu alternativni dragulj jest Sólstafir. Već neko vrijeme intrigiraju svjetsku publiku svojim zvukom klasificiranim kao post-metal. Dakle, post-rock tendencije razvijanja melodija i zvučnih pejzaža, ali pod okriljem metala – ipak je to jedan od glavnih izvoznih proizvoda Skandinavije. Ove godine vratili su nam se s novim uratkom „Berdreyminn“ tik pred nadolazeći koncert u Tvornici. Budući da u prijevodu ugrubo znači „sanjar predstojećih događaja“, prikladno je.
Kako godine prolaze, tako se i Sólstafir odmiče i nudi nekoliko promjena u svojem zvuku. Ovaj put može se uočiti slabljenje metala i jačanje one post-rock strane glazbe. No, to što su stišali pojačala ne znači da su i omekšali. Dapače, „Berdreyminn“ i dalje posjeduje prepoznatljivu energiju i hladnoću vjetrovitih, crnih pješčanih plaza rodnog im otoka. Po potrebi na trenutke vrate malo jače trenutke, ali ne previše kako ne bi poremetili novi zvuk. Također su veću pažnju posvetili aranžmanima koji su još bogatiji nego prije. Za početak, osjeti se blaži bas. Inače nevjerojatno prodoran, ovaj put je podosta stišan čime ostali instrumenti dolaze do izražaja i dobivaju na prostoru pa cijeli album itekako „diše“. Time same skladbe čak i zvuče kao da su izvedene na nekom fjordu, a ne u studiju. Orkestralni i vokalni aranžmani u pozadini svemu pridodaju dodatan osjećaj intime – jedna od glavnih karakteristika post-rocka – dok vokal kombinacijom napaćenosti i pozadinskog jauka naglašava ranjivost glazbe. Dobivamo dojam hladne, melankolične osame. Uistinu, u konačnici svaki čovjek je otok, potpuno za se...
Pojedine pjesme poput „Nárós“ i „Hvit sæng“ demonstriraju i dalje jak utjecaj metala, no osjeti se odstupanje. Ako je suditi po ostalim pjesmama, Sólstafir se prestaju skrivati po raznim špiljama i lagano počinju izlaziti na svjetlo dana. Kao i par zamjerki. Naime, „Nárós“ ima prijelaz iz post atmosfere u metal koji je jednostavno prenagao, dok „Ambátt“ ima pomalo nespretan početak s nedovoljno promišljenim bubnjevima i klavirom prije negoli se sve posloži na mjesto. Nasreću, sve ostalo je kako i treba biti.
Skandinavsku atmosferu odlično su prenijeli na novom albumu. Obavija ga poput magle hladnu, rosnu zoru. Još samo treba pričekati prosinac i vidjeti hoće li to uspjeti dočarati i uživo.
Popis pjesama:
01. Silfur-refur*
02. Ísafold
03. Hula*
04. Nárós
05. Hvít sæng
06. Dýrafjörður
07. Ambátt
08. Bláfjall*
*Top pjesme