Noel Gallagher’s High Flying Birds – Chasing yesterday
10.05.2015. 22:41
Oasis je bio „ime“ na sceni, svi su znali za njih i očito podilazili njihovoj osornosti. Danas je slika nešto drugačija. Noel Gallagher u intervjuu zahvalno priča o prijašnjem bendu koji je uspješno vodio s bratom Liamom sve do zadnje turneje kad je njihova svađa kulminirala do raskola. Iako tvrdi da sa sobom nosi sva dobra iskustva i nastoji ih primijeniti u daljnjoj karijeri, u drugom trenu govori kako nikad unaprijed ne zna kako će album zvučati dok ga ne završi. Besciljno ili ne, izdao je novi album sa svojim bendom High Flying Birds u ožujku ove godine.
Kao što i sam Noel kaže, album Chasing yesterday nema glazbu za utakmice, po kojoj je sam Oasis bio poznat. Svejedno, glazbeno ne odstupaju mnogo, ritmičnost gitara je ista, što se čuje na prvoj pjesmi „Riverman“, kao i onaj lijeno ljutit zvuk u Noelovom glasu („Ballad of the mighty I“).
Različitost je u unošenju i naglašavanju drugih instrumenata. Uz niz udaraljki, najviše se ističe saksofon. Zvuče komercijalno prilagođenije, glasovno prigušenije i s naglaskom na gitare. Također, Noelovo novo poglavlje je kao mješavina albuma prvijenca Coldplaya i životne priče Oasisa. Njegova prgavost bi vjerojatno imala što reći na ovakvu usporedbu, ali „The girl with X-Ray eyes“ ima kompletno tu britansku mješavinu rocka, pa ponovno na odličnoj „The right stuff“ uvodni dio asocira na Coldplayev „davnobio“ prepoznatljiv stil. Već spomenuta „The right stuff“ ima nešto drugačiju ritmičnost i ženski vokal koji prirodno prianja uz Noelove visine, a one su najzanimljiviji dio njegova glasa.
Mnogo pjesama zadržava post punk zvuk, poput „Lock all the doors“, „While the song remains the same“ i „The dying of the light“, kod koje se čuje odzvanjanje depresije u svakoj sekundi.
Iako je „The Mexican“ još jedan podsjetnik da Noel jako dobro zvuči u duetima sa ženskim vokalima, pjesma sama po sebi nas vraća na dvije problematike albuma: dosadna ritmičnost koja nema emociju i neartikulirano ili ponavljačko glasanje, koje se isto tako pojavljuje u singlu „In the heat of the moment“. Osim iritantnog uvoda koji se djelomice ponavlja i u refrenu (doslovno ide „na na na na na“), „In the heat of the moment“ je energična i emotivno vrlo izražajna pjesma, pa iz tog razloga mix pjesme na Deluxe izdanju ipak zvuči bolje.
Razlog više za preslušavanjem kako ovog tako i drugih Deluxe glazbenih izdanja, koja redovito nude niz boljih pjesama nego na osnovnoj formi albuma, su dvije britke i svađalačke pjesme, „Do the damage“ i „Freaky teeth“.
U nešto pozitivnijem tonu vraćamo se na „Ballad of the mighty I“. Pjesma koja se učestalo vrti po svjetskim rock radio postajama, a uz glazbeni doprinos Johnya Marra (The Smiths) na gitari, ona djeluje kao skladba na kojoj se najviše radilo. Dok zadržava zvuk Oasisa, istovremeno odlazi u neku drugu dimenziju, i s obzirom da stihovi vise u neizvjesnosti budućnosti, pjesma karakterizira cijeli album.
Drugim riječima, ne znamo što nam je dalje očekivati od Noella Gallaghera, hoće li nastaviti loviti prošlost ili će pronaći svoj jedinstven potpis u svijetu rocka.
Popis pjesama:
- Riverman
- In the heat of the moment
- The girl with X-Ray eyes
- Lock all the doors
- The dying of the light
- The right stuff *
- While the song remains the same
- The Mexican
- You know we can’t go back
- Ballad of the mighty I *
Deluxe izdanje:
- Do the damage *
- Revolution song
- Freaky teeth *
- In the heat of the moment (Remix) *
Top pjesme *
