“Idiot Prayer: Nick Cave Alone at Alexandra Palace” - Čudesan suvenir iz vremena samoće
07.12.2020. 12:59
U listopadu prošle godine, Nick Cave & The Bad Seeds objavili su magnetični album “Ghosteen”, ujedno i završni dio trilogije koji je slijedio nakon fantastičnih prethodnika “Push the Sky Away” (2013) i Skeleton Tree (2016). Cave i Bad Seedsi trebali su započeti veliku svjetsku turneju, ali njihovi, kao i planovi cjelokupnog čovječanstva, promijenili su se u ožujku ove godine s početkom pandemije virusa COVID-19.
Jedan za drugim, otkazivali su se ili odgađali koncerti, festivali i turneje, a društveni život na kakav smo navikli poprimio je sasvim drugačije konture. Svijet je ubrzo postao neizvjesnije, anksioznije te puno samotnije mjesto.
Nick Cave, koji posljednjih godina možda više nego bilo koji drugi izvođač briše fizičke granice između sebe i svoje publike, odlučio je ovaj izniman trenutak u vremenu obilježiti samostalnim koncertom u slavnoj londonskoj dvorani Alexandra Palace. Koncert naziva “Idiot Prayer: Nick Cave Alone at Alexandra Palace”, prvi puta je putem interneta emitiran 23. srpnja, a u studenom je stigao i koncertni album.
Umjetnik potpuno sam u sredini monumentalne dvorane, samo u društvu crno bijelih tipki Fazioli klavira istovremeno je veličanstven i samotan prizor koji je savršeno utjelovio duh vremena u kojem se nalazimo. Na repertoaru je presjek Caveove karijere s Bad Seedsima i Grindermanom. Cave nas u koncert uvodi hipnotičkom recitacijom pjesme "Spinning Song", a prepoznatljivo dubokim glasom vodi nas kroz dobro znane pjesme (s iznimkom potpuno nove “Euthanasia) poput "Nobody,s Baby Now", "The Mercy Seat", "Far From Me", "Man On The Moon", "Jubilee Street", "Papa Won't Leave You, Henry", koje nikad ogoljenije zvuče nevjerojatno raskošno.
Dvadeset i dvije pjesme, kao dvadeset i dva poteza kistom po praznom platnu, oslikale su zidove očaravajuće viktorijanske dvorane, ispunile svaki centimetar prostora emocijama, slikama i likovima iz tisuću Caveovih priča. Svi oni oživjeli su u ovom vandimenzionalnom nastupu. Lako ih je vidjeti, kako lebde lagano iznad Cavea i njegovog klavira, raspršuju se kroz prostor, vrte se, nastaju i nestaju, svakim okretom partitura i režu kroz samoću.
Tijekom koncerta Cave niti jednom riječju ne prekida pjesme, ne daje uvode, ne nudi zaključke, ne objašnjava, ne pita. Pušta da pjesme struje i govore same za sebe. "Idiot Prayer: Nick Cave Alone at Alexandra Palace” glazbeni je suvenir ovog vremena izolacije, a na kojem je Nick Cave kreirao gotovo nestvarnu atmosferu neke ugodne, tople i sigurne samoće u kojoj se, paradoksalno, osjećamo toliko povezano.
Popis pjesama:
1. Spinning Song
2. Idiot Prayer
3. Sad Waters
4. Brompton Oratory
5. Palaces of Montezuma
6. Girl in Amber
7. Man in the Moon*
8. Nobody's Baby Now
9. (Are You) the One That I’ve Been Waiting For?*
10. Waiting for You
11. The Mercy Seat
12. Euthanasia
13. Jubilee Street
14. Far from Me
15. He Wants You
16. Higgs Boson Blues
17. Stranger Than Kindness
18. Into My Arms
19. The Ship Song
20. Papa Won't Leave You, Henry
21. Black Hair
22. Galleon Ship*
