Godspeedove himne za kraj svijeta
18.04.2021. 09:42
Mislite li da dolazi kraj svijeta? Pandemija COVID-a i dalje hara. Još jedan ekonomski slom i recesija pušu nam za vratom. Globalni sukobi samo eskaliraju.
Svugdje vlada ozračje svojevrsne depresije i egzistencijalne krize. Jednostavno kao ljudi nismo stvoreni za ovo. Budućnost je trebala biti bolja. Stari, optimistični science fiction nam je najavljivao leteće automobile i svemirski turizam. To su povijesni događaji koje smo željeli proživjeti, u kojima smo htjeli sudjelovati. Što je najgore, iz ovog vrtloga lošeg rijetki vide izlaz.
U kriznim situacijama poput ove, umjetnost je ono što spašava ljude. Umjetnicima one daju inspiraciju za nova djela, u kojima ostatak populacije nalazi utjehu. Upravo je u pandemiji došlo do povećane konzumacije umjetnosti- više se čitalo, mnogi su se okušali u sviranju, gledalo se puno filmova itd. Uistinu, bez umjetnosti se ne može. Sjetite se toga kad netko kaže da biti slikar/glazbenik/pisac itd. nije „pravi posao“
Apokalipsa je tema kojom se glazbeni kolektiv Godspeed You! Black Emperor bavi još od 1997., kada su objavili kultni F#A#∞. Već se na njemu mogao čuti zvučni zid krešenda, field recordinga i međuigre gitara i violina pomiješanih s glasovima koji najavljuju kolaps kasnog kapitalizma. Kroz karijeru su zadržali svoju srž, ali se nisu bojali eksperimentiranja, uvodeći više dronea na kasnijim albumima. Uživo dok sviraju projiciraju i kratke isječke iz filmova kako bi glazbu dodatno stavili u kontekst. Tome, kao i visokoj kvaliteti same svirke, posvjedočili smo u studenom davne 2019. kada su došli u Tvornicu kulture (taj je koncert ujedno bio i posljednji pozdrav Žednog Uha. Ubrzo nakon toga smo ostali bez koncerata- slučajnost?) Nekima savršeni, nekima dosadni, ovi Kanađani rijetko koga ostave ravnodušnim.
Novi album G_d's Pee AT STATE'S END! najbolji je album objavljen nakon ponovnog okupljanja 2010. Na albumu nema nekakvih lutanja, gubljenja. Svaka je nota na svojem mjestu, svaki krešendo dolazi u pravom trenutku. Već se na početku „Military Alphabet“ čuje da još uvijek znaju stvoriti atmosferu katastrofe i misterija s jednom dobro postavljenom snimkom, s jednim riffom, koji u ovom slučaju jako podsjeća na Hendrixovu izvedu himne SAD-a, kao svojevrsna posveta carstvu u raspadu. U toj se kompoziciji ističe dio „Job's Lament“ kao ogledan primjerak Godspeedovog zvuka temeljenog na ponavljanju i postupnom dodavanju novih elemenata u određeni dio kompozicije sve dok zajedno ne eksplodiraju u vrtlogu distorzije, violine i dronea. Idući dio „First of the Last Glaciers“ dodatno podiže već dovoljno filmsku atmosferu. Dijelove ove pjesme su već svirali na turneji pod nazivom „Glacier“, a i studijska je verzija podjednako grandiozna. Kao problem se nameće ponavljanje jednih te istih glazbenih oblika u bjesomučnom dočaravanju tjeskobe života na rubu katastrofe. Nekome bi to moglo zasmetati, jer repetitivnost može postati problem glazbe koja se fokusira na stvaranje atmosfere ali Godspeed ipak zna kada i kako stati i uvesti novi glazbeni motiv bez da se išta izgubi.
„Fire At Static Valley“ je relativno kratka (za Godspeed), ali joj je i tih 6 minuta dovoljno da hipnotizira slušatelja koji se u tom trenutku albumu potpuno preda. Snimka razgovora na početku „Government Came“ jako podsjeća na kultnu „Providence“ s ranije spomenutog debi albuma, a sama pjesma je usporediva s najboljim trenutcima albuma „Lift Your Skinny Fists Like Antennas to Heaven“. Unatoč uvodu koji na prvo slušanje djeluje kao da ne zna gdje bi sa sobom, pjesma postaje jedna od najboljih koju su napisali od ponovnog okupljanja, gradeći ambijent tjeskobnog kaosa od kojeg se možemo skrivati, ali mu ne možemo pobjeći. To i je poruka albuma: ne možemo skrenuti pogled s posljedica ljudske pohlepe. Možemo im se pokušati suprotstaviti bez obzira na to koliko užasno djelovale. Drugi dio skladbe zanimljivog naziva „Cliff's gaze/cliffs' gaze at empty waters' rise/ASHES TO SEA or NEARER TO THEE“ odgovor je na koherentni misterij svojeg prethodnika. Krešendo u njemu donosi začudan optimizam, natruhe nekakvom pomirenja sa svime i prihvaćanja svega, čekanja kraja. Album završava nešto smirenijom „OUR SIDE HAS TO WIN (for D.H.)“, potpuno prikladnom romantičarskom snizilicom čija je svrha smiriti slušatelja nakon auditivnog spektakla.
Koherentan, glasan, a opet atmosferičan, „G_d's Pee“ ponajbolji je album koji je ovaj kanadski kolektiv snimio nakon hiatusa i pravo je osvježenje nakon pomalo razočaravajućeg „Luciferian Towers“ iz 2017. Godspeed je ponovno dokazao da je nekoliko kopalja iznad većine današnjeg post-rocka i da će biti teško skinuti ih s tog trona. Za to je vjerojatno zaslužna njihova želja za probijanjem granica, što zvučnih, što svjetskih. Ukratko, oni žele srušiti staro i dokazano nekvalitetno i izgraditi nešto novo, neviđeno, a bolje. Bolje za svakoga, pogotovo u vremenima kada je nade sve manje, a svjetlo na kraju tunela više djeluje kao vlak koji će nas pregaziti nego tračak nade. Baš kao što su napisali u najavi albuma:
„these are death-times and our side has to win.“
I hoće.
Popis pjesama:
1. A Military Alphabet (five eyes all blind) ((4521.0kHz 6730.0kHz 4109.09kHz) / Job’s Lament / First of the Last Glaciers / where we break how we shine (ROCKETS FOR MARY)
2. Fire at Static Valley
3. „GOVERNMENT CAME“ (9980.0kHz 3617.1kHz 4521.0 kHz) / Cliffs Gaze / cliffs’ gaze at empty waters’ rise / ASHES TO SEA or NEARER TO THEE*
4. OUR SIDE HAS TO WIN (for D.H.)*
