Dream Theater: Pod suncem ništa novo, ali barem je ugodno
06.12.2021. 12:31
Upornost je vrlina. Neki jednostavno ne znaju kad treba stati. Unatoč idolatrijskom statusu unutar žanra progresivnog metala – a i činjenici da su izmislili sve što se u njemu dalo izmisliti (i kopirati) – Dream Theater marljivo izdaje nove albume svakih nekoliko godina. Zašto? Jer žele. „A View from the Top of the World“ njihov je najnoviji uradak vrlo prikladna naslova. Naime, odavno su se pomirili da neće više imati remek djela poput „Images and Words“ ili „Metropolis Pt. 2“, stoga su se posvetili usavršavanju tehnike. Kad si toliko dugo dosljedan, ne moraš se više nikomu dokazivati.
Album sam po sebi ne pomiče nikakve granice – slično kao i Maidenov novoizašli „Senjutsu“ – ali je i dalje superioran bilo kojem bendu koji ih nadobudno kopira. Haken, ti se štuca? Glavna „mana“ albuma jesu singlovi. Stvari koje bi trebale reklamirati najbolje s albuma ustvari zvuče kao nostalgične reference na prijašnje albume… Ili su jednostavno zaboravili što su već isfurali. „The Alien“ je vrlo dinamičan uvod, ali s poznatim tehnikama koje smo već čuli na „Systematic Chaos“ i „Black Clouds & Silver Linings“. Slična je situacija s „Answering the Call“ koja podsjeća na raznorazne dijelove s „A Dramatic Turn of Events“. Mogao bih navesti i druge primjere, ali nema potrebe.
Ostatak albuma zna uvesti neke nove elemente, organski nastavci na „Distance over Time“, koje ćete tek kasnije primijetiti jer nisu toliko direktni kao oni na singlovima. U svakom slučaju, nije riječ o novoj epohi. No, kolikogod puta su to već prožvakali, nije nimalo dosadno. Dapače, dokaz je da pravi muzičari mogu staro ispolirati i profurati kao novo.
U prilog im ide i produkcija koja glazbi daje idealan ton. Baš kao na „Distance over Time“, Petrucci je napokon našao zvuk koji najbolje naglašava njihove prednosti. Nakon 15 albuma, bome je bilo i vrijeme. Volim ih i slušam, no nisu uvijek imali najbolje usklađenu produkciju. Nema goreg od jednog elementa koji remeti sve ostale. Treba održati ekvilibrij i ni sa čime ga upropastiti. U ovakvim bendovima nema mjesta za slabe karike. LaBrie im je sasvim dovoljan. Šalu na stranu, nisu ni prvi ni posljednji progresivni bend kojem je vokal najslabija točka. Ne može sve biti savršeno, ali može biti blizu.
„A View from the Top of the World“ nije revolucija, ali ni razočaranje. Samo zato što nisu napravili nikakav ogroman skok ne znači da su se zapustili. Ovaj album je očit dokaz da nešto „staro“ može i dalje biti dobro. Ponekad je bolje kušati poznato, ali ukusno jelo, nego eksperimentirati s nečim potpuno nepoznatim. I pritom spaliti kuhinju.
Ocjena: 8/10
Popis pjesama:
- The Alien*
- Answering the Call
- Invisible Monster
- Sleeping Giant*
- Transcending Time
- Awaken the Master
- A View from the Top of the World*
