Očevi pop punka Buzzcocks, te sjajna electro kantautorica Jessy Lanza obogatit će program 4. SuperUho Festivala
09.03.2017. 14:12
Devet dana uoči promjene cijena festivalskih i kamp ulaznica za 4. SuperUho, ovaj glazbeno najizazovniji ljetni festival na Jadranu objavljuje dva nova imena koja dodatno obogaćuju ionako impresivnu postavu dosad objavljenih izvođača; Billy Bragg, Shellac, Conor Oberst, Sara Renar i Gracin.
Kad su se u siječnju 1977. mladi manchesterski punkeri pojavili u lokalnom Virgin dućanu s kutijom EP-a na čijem je omotu iznad njihove fotografije pisalo Buzzcocks, a ispod nje "Spiral Scratch", nitko nije mogao znati da je ova četvorka tim potezom pokrenula pravu malu revoluciju unutar glazbene industrije. Ispostavilo se da su odlukom da sami snime, izdaju i distribuiraju svoju glazbu postali jednim od prvih indie bendova na svijetu, te tako utrli put nastanku potpuno nezavisne glazbene scene koja je početkom osamdesetih počela bujati s druge strane Atlantika. Vremenom se pojam indie počeo sve češće koristiti kao kratica od independent, kako bi se opisala nevjerojatno vibrantna bujajuća glazbena scena, koja je u SAD-u postala potpuno nezavisna od dotad nezaobilaznih korporativnih izdavača i distributera.
1977. u Velikoj Britaniji situacija bila bitno drugačija, pa su nakon tog pionirskog poteza, koji je polučio neočekivanim uspjehom, budući da je navedeni EP prodan u gotovo nezamislivih 16000 primjeraka, Buzzcocksi su ubrzo potpisali za United Artists Records. Iako su neposredno prije potpisa ugovora ostali bez pjevača Howarda Devotoa, koji se razočaran onim u što se punk počeo pretvarati najprije na godinu dana vratio na fakultet, a potom osnovao legendarni post punk band Magazine, vrlo su brzo pronašli rješenje tako da je gitarist Pete Shelley preuzeo ulogu pjevača, a Steve Diggle bas zamijenio gitarom. Pokazalo se to kao pun pogodak, jer za razliku od većine tadašnjih punk vokala koji su zvučali grubo i prljavo, Shelleyjev se visoki, čisti glas savršeno uklopio u sjajne pop punk pjesme koje je većinom sam i napisao. Tri su studijska albuma objavljena u toj izvornoj fazi djelovanja grupe, sva tri izvrsno primljena od strane kritike i publike, no posebno će se bitnom pokazati fantastična kompilacija singlova nazvana "Singles Going Steady", na kojoj su se našli brojni današnji pop punk klasici poput "What Do I Get?", "Ever Fallen In Love" ili "Orgasm Addict". Album je licencno objavljen i u tadašnjoj Jugoslaviji te je s albumima Gang Of Four i Magazine presudno utjecao na ovdašnji punk i ono što će s vremenom postati poznato kao novi val.
Od 1981. Buzzcocksi su u više navrata prestajali s radom i jednako tako više puta mijenjali ritam sekciju, da bi zadnjih 10 godina djelovali u istoj postavi koja se na posljednjim turnejama pokazala fantastična uživo, a koja će tako na najbolji način obilježiti 40 godina djelovanja jednog od najvažnijih britanskih bandova kraja sedamdesetih, ali i četrdeset godina od nastanka indie rocka kojemu su svojom inventivnošću i poduzetnošću upravo Buzzcocks utrli put.
