photo: Massive Attack, credit: Sanja Matić
Tom Jones i Massive Attack: Od rudarskog puba do Las Vegasa, od Bristola do svjetskih pozornica
08.07.2025. 14:59
Povodom ovoljetnih gostovanja Massive Attacka i Toma Jonesa u Hrvatskoj, Ante Batinović rado se prisjeća ekskluzivnih intervjua s ovim velikanima popularne glazbe. Naročito njihovih početaka i pozadina iz kojih su potekli – Massive Attack iz Bristola, a Tom Jones iz rudarskog Walesa. Korijeni su mnogim umjetnicima ne samo važni, nego ponekad i presudni za glavni tok njihove karijere.
MASSIVE ATTACK
Nije slučajno da su iz Bristola, grada udaljenog od središta britanske glazbene scene u Londonu, jer Bristol ima bogatu kulturološku i umjetničku tradiciju. U popularnoj glazbi već se odavno govori o Bristolskom soundu ili Bristolskom acid rapu.
Osim Massive Attacka, iz Bristola dolaze i DJ Shadow, Portishead, Tricky, Morcheeba – što je znakovito, zar ne? Ništa nije slučajno.
Massive Attack smatraju se rodonačelnicima trip-hopa. Inače mrze taj termin i sve slične etikete jer ih, kako kažu, guraju u ladicu u koju ne žele pripadati – oni jednostavno stvaraju svoju glazbu.
O situaciji u Bristolu krajem osamdesetih i tijekom devedesetih, kada su se pojavili, Robert Del Naja i Grantley "Daddy G" pričali su mi prije nekoliko godina u Grazu, u garderobi lokalnog stadiona:
“Bristol je bio odvojen od Londona i ondje smo godinama stvarali nešto svoje. Grad je prilično zatvoren i mnogi su opsjednuti onim što rade. Ima puno privatnih studija i tu smo mogli učiti i eksperimentirati. Tako su se razvili i bendovi i njihov zvuk – a mi posebno. Dolazimo iz takvog okruženja. Bristol ima svoju vibru. Tamo živi mnogo ljudi iz Zapadne Indije, jaka je punk scena. Krajem sedamdesetih pomiješali su se punk i reggae. Počelo se pjevati o antirasizmu, pravima crnaca. Bijelci i crnci išli su zajedno u školu, slušali različitu glazbu, pa su i utjecaji različiti – od new wavea i punka do soula. A onda to sve spojimo u studiju i stvaramo svoje.”
Kako gledaju na kompliment da imaju velik utjecaj na druge glazbenike?
“Lijepo je to čuti, ali nama to nije cilj. Mi uporno snimamo svoju glazbu, a to što utječemo na druge – nije namjerno.”
Massive Attack često pripremaju nove pjesme na turnejama. Imaju pokretnu opremu, a za tekstove kažu – “treba nam samo olovka i papir.” Ne ulaze u studio s unaprijed definiranom koncepcijom albuma:
“Svaka pjesma je za sebe, i onda to polako prerasta u album.”
Na pitanje utječu li pjevačice s kojima surađuju na njih, brzo su reagirali:
“Ne, one ne utječu na nas, nego mi na njih. Kad čujemo ugođaj pjesme, znamo koga bismo željeli da to otpjeva. Svi ti pjevači i pjevačice imaju svoj osobni stil – ali mi na njih ipak utječemo. Recimo, Elizabeth Fraser. Znali smo kako pjeva, zvuči egzotično i željeli smo s njom raditi baš zbog te njezine mističnosti. Ugođaj pjesme bio je takav. Time smo i mi utjecali na nju – jer nikad prije nije radila nešto slično. Tracy Thorn u početku je skladala na akustičnoj gitari, a nakon pjesme Protection prešla je na rad s kompjutorima. Dakle – utječemo jedni na druge.”
Inače, ne pada im na pamet opisivati vlastitu glazbu kad to od njih traže novinari:
“Glazbu treba otkrivati. Na svakom albumu eksperimentiramo – to je najvažnije. A ne opisivanje. Uvijek želimo stvoriti nešto novo – i to ne možemo opisivati riječima.”
SIN VELŠKOG RUDARA S ELVISOM I SINATROM U CEZAROVOJ PALAČI U LAS VEGASU
Bristol je, dakle, kolijevka Massive Attacka – svakako dobrostojeći, gotovo polumilijunski grad na jugu Engleske. Gospodarski raznolik i kulturološki bogat. U povijesti, uz Liverpool, bio je glavna luka britanskog kolonijalnog imperija – uključujući i trgovinu afričkim robovima. Sve to, zajedno sa suvremenim društvenim okolnostima, moglo je potaknuti politički i humanistički aktivizam članova Massive Attacka.
Tridesetak godina prije nego što se Massive Attack pojavio u Bristolu, sjevernije, u Walesu, započeo je karijeru Tom Jones – velikan, zvijezda i pjevač koji i u svojoj 85. godini oduševljava publiku.
Sin rudara iz sela Treforest, rođen u gradiću Pontypridd, 16 kilometara od Cardiffa. Cijelo je to područje bilo poznato po industriji ugljena i željeza. Tom nije bio oduševljen rudnikom, srednju školu napustio je već nakon drugog razreda i počeo zarađivati kao zidarski pomoćnik. No, pjevao je rock and roll – inspiriran Elvisom Presleyem, Jerryjem Lee Lewisom i Little Richardom. Prvo na rođendanima i vjenčanjima, a potom u pubovima gdje su se okupljali rudari.
Otišao je u London i postao velika pop-zvijezda s astronomskim zaradama, a konačni cilj bio mu je – nastupati u glamuroznim klubovima Las Vegasa, posebno u Caesar’s Palaceu, gdje su već bili “carevi” – Frank Sinatra, Sammy Davis Jr...
Tom Jones je istinska zvijezda, ali i pjevač kojega umjetnici poštuju kao čovjeka koji nije autor pjesama, ali jest art-direktor svog repertoara. On je određivao kako će interpretirati koju pjesmu – i zato je stekao ogroman ugled. U ekskluzivnom intervjuu koji sam s njim vodio u Montreuxu, u hotelu Montreux Palace, prvo sam ga pitao upravo o toj njegovoj sposobnosti da svakom hitu da vlastiti pečat:
“To je nešto što uvijek želim činiti. Kad čujem pjesmu na radiju i svidi mi se, želim uhvatiti melodiju i dati joj svoj pečat. To savjetujem i mladim pjevačima – da uvijek imaju svoj pečat, da ih ljudi prepoznaju. Čak i ako pjevaš tuđu pjesmu – moraš je otpjevati kao da je tvoja. Ne smiješ je samo kopirati.”
Posljednjih desetljeća Tom Jones pjeva pjesme Toma Waitsa, surađuje s producentima poput onih iz grupe Kings of Leon, ali uvijek ostaje svoj. Kako je tekao taj put?
“Oduvijek sam htio pjevati rock – možda ne Green, Green Grass of Home ili Delilah. No, kad sam došao u London, shvatio sam da autori pjesama svoje pjesme daju vlastitim bendovima. Nisam ih mogao dobiti iz prve ruke. Zato sam u tim prvim hitovima – poput What’s New Pussycat – morao intervenirati, ubrizgati energiju rocka, soula i rhythm & bluesa. Zbog toga su me cijenili velikani poput Otisa Reddinga koji mi je rekao: ‘Svi mi pokušavamo raditi ono što ti radiš.’”
A Elvis Presley?
“Prvo me pitao: ‘Do vraga, kako tako pjevaš? Jel’ svi tako pjevaju u Walesu?’ Rekao sam – ne, nego sam pod tvojim utjecajem! Slušao sam te na radiju. A on je rekao: ‘Svi smo mi pod utjecajem crnačkog rhythm & bluesa. Ja sam s tim rođen, slušao sam to iz prve ruke.’
Ja sam, s druge strane, pjevao u crkvi. Slušajući Mahaliu Jackson počeo sam pjevati drukčije od ostalih. Profesorica me jednom pitala – ‘Odakle ti taj američki gospel prizvuk?’ Eto – i prije karijere želio sam biti svoj. Imati svoj pečat.”
.jpg)
Ante Batinović i Tom Jones u Montreux Palaceu na obali Ženevskog jezera u Švicarskoj Privatni arhiv.Snimio: Aco Buntić
CEZAROVA PALAČA U LAS VEGASU ILI VELŠKI PUB ZA RUDARE?
Posebno mi je zanimljivo bilo kada je Tom Jones govorio o Las Vegasu, gdje je imao golemi uspjeh. Kako je pristupio nastupima u Caesar’s Palaceu? Njegov odgovor iznenadio me – ali takvi su putovi velikana:
“Las Vegas mi se činio kao puno veći i ljepši pub – kao lokali u kojima sam započeo karijeru, gdje su dolazili rudari i radnici. No, za razliku od tih klubova, Las Vegas ima veliku pozornicu, šljokice, glamour, reflektore. Ali ja sam nastupao kao da sam pred radničkom publikom u pubu. I želio sam doprijeti do te lasvegaške publike – kao što sam dopirao do rudara.”
Zato je Tom Jones uzbuđivao publiku – naročito žene, što je već povijesno poznato. No, nisu samo Elvis, Otis Redding ili Sinatra bili impresionirani njegovom osobnošću.
Pete Townshend mu je poslao pismo:
“Tome, ti si sjajan jer se ničega ne bojiš. Pjevaš što god poželiš. Mi u rocku se bojimo otići drugim putem – ti ne. Ti to jednostavno učiniš. Uvijek sam ti se divio.”
I najvažnije – sve što mu padne na pamet u glazbi, Tom Jones i učini. I svaki put – još bolje.
Endemska pojava iz rudarskog mjesta u velškoj zabiti.
