photo: Mick Jagger, credit: Mark Seliger
Micka Jaggera za predsjednika!
26.07.2024. 09:43
Danas, u petak, 26. srpnja 2024. Mick Jagger navršava 81. godinu života. Mogu zamisliti tone napisa kako usprkos tolikim godinama hvale njegov izgled, fizičku i svu ostalu kondiciju. Isto vrijedi i za, naravno nešto malo, malo mlađeg Keitha Richardsa i Ronnieja Wooda.
Zaboravljajući pri tom da su Rolling Stonesi upravo završili, tko će ga znati koju po redu, američku turneju u 62 godine karijere 'najvećeg rock and roll banda'. Ne mare oni za kakve takve tabloidne napise i rade upravo ono, po Sjevernoj Americi od travnja do skoro kraja srpnja, što ih je uvijek i jedino zanimalo – sviraju, Mick pjeva i pleše. I svi se lijepo zabavljaju s publikom uz klasike i nove pjesme s najnovijeg albuma "Hackney Diamonds".Kako sam uz Stonese rastao i odrastao, družio se, imao One To One intervjue ( dva puta Mick Jagger, dva puta Ronnie Wood), gledao ih od Zagreba (1976.), Beča (1982.), Washingtona (D.C. 1994.), Zeppelinfelda u Nürnbergu ( 1998.) pa opet Zagreba (1998.) do Milana (2006.), rekoh sebi neki dan "daj klikni YouTube i vidi kako sad to sve funkcionira 2024. pred Jaggerov 81. rođendan."
Nisam ni malo bio iznenađen njihovom izvrsnošću u svakom dijelu predstave, cirkusa, partyja, kako god hoćete. Ma, ovakvi su uvijek bili. K tomu, profesionalni jer da im je liječnik rekao "ne idite na tromjesečnu turneju, može biti opasno", oni sigurno ne bi išli pa da počnu kolaborirati kao što je to nekad bio čest slučaj s rock-bandovima bukvalno na pozornici.
Koncert koji je ovdje povod jedan je od dva ( 10. i 13. 7. 2024.), naravno rasprodana, u Los Angelesu ( ukupno 140 000 ljudi!) na SoFi stadionu, jednom od najljepših na svijetu, otkriven ali može biti i natkrit.
Prestanimo više govoriti o njihovim godinama, paklu droge koji je prošao Richards, da je Richards mijenjao krv u Švicarskoj (nije, samo su mu izbacivali toksine i ostalo štetno) i da sviraju samo zbog love. Jer tako je očito da je ovo ekipa sa strašću i iskrenošću i izvanrednim umijećem svira rock and roll kao malo tko.
Ozbiljna kritika poput Los Angeles Timesa na dugo je ispisivala komplimente a mene je zanimalo i što su napisali fanovi najrazličitije dobi na YouTubeu ispod snimke sa SoFi stadiona. Tko kraće a tko duže - svi su oduševljeni i s konkretnim zapažanjima poput „Jagger ima najljepši ples u rock and rollu“. Onda su naišla, po meni dosta okrutna i nepotrebna uspoređivanja psihofizičkog stanja Joe Bidena i Micka Jaggera. Baš je neljudski bilo od jednog fana preporučiti Bidenu da uzme transfuziju od Micka. E, što je previše je. Na takvo nešto gnušao bi se i sam Mick Jagger.
I onda prava bomba od reakcije na koncert, uplivavanje u američke izbore za predsjednika i spominjanje Joe Bidena. Čovjek je napisao jednostavno:“Micka Jaggera za Predsjednika!“. I točka.
Najprije se može pomisliti da je i takva reakcija bezrazložna, da se čovjek sprda. Ali ako znamo da je dakle turneja „The Rolling Stones Hackney Diamonds Tour“ usred zahuktale predizborne kampanje i prije i iznad svega da su The Rolling Stones“ u kolektivnoj svijesti Amerikanaca nešto sasvim posebno već desetljećima, posebna vrijednost, onda to zvuči sasvim i logično. Koliko naravno i nelogično. Zašto i nelogično?Zato što Stonesi nikada nisu bili politični u smislu podržavanja ovoga ili onoga političara, nekakvog pokreta kao što mnogi baš američki bandovi jesu. Od Brucea Springsteena do R.E.M.. Podržavali su određene opcije ili barem savjetovali svojoj publici da izađu na glasa nje u što većem broju.
Neću disperzirat temu, vratimo se Jaggeru. U jednom od ekskluzivnih intervjua 'licem u lice' u vinskom podrumu u hotelu Amstel u Amsterdamu 1998., zamolio sam ga za komentar jednog transparenta kojim su buntovni studenti Kalifornije (studenti su se krajem šezdesetih bunili od Beograda,Pariza do Kalifornije, u Ohiju su bila i četiri ubijena – opjevali Crosby,Stills,Nash And Young ) dočekali „Rolling Stonese“ – „Dobro došli Rolling Stonesi vođe naše revolucije!“.
Bez ikakvog uzbuđenja Mick mi je odgovorio: “Ne sjećam se baš toga ili uopće to nisam vidio, ali u svakom slučaju to se nije moglo odnositi na Rolling Stonese, prije na neki od mnogih američkih rock bandova koji su u tome bili aktivni. Ja nikada nisam bio niti htio biti vođa bilo kome u bilo čemu i uvijek sam za to da svatko sam odgovara za svoje postupke. Slično se događa kad me pitaju komentiram određene političke situacije čak ratove. Ne želim to jer tko sam ja da komentiram tako osjetljive i dramatične stvari. Da i hoću, nikad nemam dovoljno informacija."
.jpg)
Umjesto toga Stonesi su ali u pjesmama fenomenalno znali detektirati određene situacije, pojave, dramatične događaje. Kao na primjer u pjesmi „Street Fighting Man“. Na uzavrelu situaciju mladosti šezdesetih Jagger pjeva: “A što može siroti mladić nego uzeti gitaru i svirati u rock and roll bandu“! Na to sam mu primijetio i zamolio za komentar činjenicu da su mnogi tada mislili da se svijet može promijeniti rock and rollom: “Sranje! Ne možeš rock and rollom promijeniti svijet, sustav. Ali možeš i jesmo svjetonazor, popularnu umjetnost i još štošta u vezi toga“.
Još krajem šezdesetih bilo je jasno da su Stonesi izuzetno veliki rock band koji ne upada u zamke predvodnika i naročito ne nekakvog romantičnog pristupa rock and rollu. Godina 1969. bila je ključna da 'rasturi' sve nerealne priče o Djeci ljubavi, Vodi ljubav a ne rat. Sve je na kraju kulminiralo Woodstockom u kolovozu koji je završio okrutnom verzijom Jimija Hendrixa američke himne. Kao da je predvidio da će se sve rasplinuti. I dogodilo se upravo to, nekoliko mjeseci kasnije.
Da bi se odužili svojoj publici na turneji po Americi, Rolling Stonesi upriličuju besplatni koncert na trkalištu Altamont, kao i Woodstock apsolutno loše kaotično organiziran. Najgore od svega što su Stonesi za redare angažirali Hells Angelse. Molim vas lijepo, na veliku preporuku velikih Grateful Dead!
Auuuuuuuuuuuu! Majko mila! Hells Angels za nekoliko paleta limenki piva čuvaju red na koncertu Stonesa na kome je bilo 300 000 ljudi!Kakav red? Nastao je nered i nasilje. Jedan crnac je ubijen od jednog Anđela i to je bio kraj vatrenoga perioda šezdesetih, ljubavi i mira, cvijeća i vjenčića od cvijeća. Dolazi do 'destilacije vatrenoga perioda'.
Rolling Stonesi su uvijek bili čvrsto na zemlji ne samo glede politike, političkih promjena nego i businessa. Naročito Mick koji je uostalom u mladosti pohađao čuvenu London Economic School. Koliko veliki autor, performer i istinska zvijezda toliko je i pronicljivi, učinkovit businessman. Na svakoj novoj američkoj turneji imali su sve skuplje ulaznice. Kritičari, sociolozi, kulturolozi i ini stručnjaci gadno su im prigovarali da 'gule' svoje fanove. Jagger je uvijek imao odgovor kako treba: “Ta nismo u socijalizmu, ovo je kapitalizam.“, adirektor turneja Stonesa Michael Khol samo bi dodao: “Barem tapkaroši nemaju posla jer se svi koncerti rasprodaju u hipu“.
O politici i Stonesima dosta.
Pa Micku bi bilo valjda ispod časti natjecati se sa sebi manje ravnim, slavnim. Jedino na kraj ne može izaći nikako sa svojim pajdašem Keithom Richardsom. Od svoga koautora stotina pjesama ne može dobiti neke duele. Kad je Mick Jagger dobio od Kraljice titulu Sir i pripadajući orden Keith ga je nazvao i rekao: “Mick! Pa nećeš valjda to sranje staviti na rever od kaputa?!“
Konformizam Micku ipak nije tako stran kao što jest Keithu Richardsu.
P.S.Još jedan velikan među umjetnicima nikada nije želio politiku u svoj atelje. Prije odlaska na jedan od tri "face to face" intervjua s Davidom Bowiejem zamoljen sam da ga ne pitam ništa o politici, a sve drugo mogu. Kad smo se našli u Festhalle uFrankfurtu 1996. rekao sam Bowieju da mi je dano do znanja od njegovog press officera da ga ne pitam o politici i da neću to činiti, ali da me ipak zanima zašto ne želi o tome govoriti:
“To je zato što me daleko više zanima društveni izričaj, a ne način na koje je društvo indoktrinirano ili legitimizirano. Periferne sile u društvu i način na koje one kreiraju podlogu na kojoj živimo je ono što mene zanima više od poteza vlasti koji su zapravo vrlo predvidljivi način kontrole. To me toliko ne uzbuđuje“.
Svatko na svoj način, ali ni Mick ni David neće politiku.
Ipak nećemo zamjeriti onom fanu koji je uskliknuo nakon koncerta Stonesa u Los Angelesu „Micka Jaggera za predsjednika!“.
Situacija s kandidatima za predsjednika u SAD-u mora da je jako loša pa bi Mick došao kao spas. Iako je on samo rock and roll. I neka tako i ostane.
*Fotografije iz privatnog arhiva Ante Batinovića
