photo: Billie Joan, credit: Vladimira Spindler
Ja sam autor: Billie Joan
25.05.2021. 09:00
Splitska učiteljica i kantautorica Ivana Pezo pod umjetničkim imenom Billie Joan je nakon hvaljenog debi albuma „Barren Land“ iz 2018. pripremila drugi solo album „Selfless“ koji izlazi u izdanju nezavisne izdavačke kuće DOP Records i Aquarius Recordsa.
Na domaćoj glazbenoj sceni prepoznata kao predstavnica novog vala hrvatskih kantautorica gdje uz Irenu Žilić, Ninu Romić, Saru Renar, Mary May čini kvalitativni vrh i prvu ligu izvođačica s izraženim ambicijama proboja na globalnu kantautorsku scenu. Bio je to povod našeg razgovora u kojem nam je otkrila detalje o novom studijskom albumu, ali i o autorskom procesu te njeno viđenje položaja autora u Hrvatskoj.
Tri godine su prošle od objave tvog debitantskog albuma "Barren Land". Što se događalo u te tri godine i kako se to odrazilo na zvuk i sadržaj novog albuma "Selfless"?
Puno promjena, malo na gore, malo na bolje i sve te promjene odraze se na sam zvuk, htjela ne htjela, kako se moja percepcija mijenja, tako se mijenja i ono što želim čuti, i ono što želim da eventualno i drugi čuju... album je introspektivan, a prvi nije bio takav, dapače. Teži je, definitivno.
Svaka tvoja pjesma nosi jednu pjesmu. Koliko su te priče osobne i koliko ti je lako ili teško publici predstaviti svoje emocije?
Općenito u životu mi je teško izraziti se emotivno, zato se skrivam iza glazbe koju stvaram. Engleski u tome pomaže, također. Priče su osobne ali postoje i društvene teme koje su svima bliske, no depresivne su, zato pretpostavljam i teško probavljive. Ljudi žele da ih glazba razveseli, što je normalno, no moja nema taj duh, ona samo gura dublje u ponor.
Tvoja je glazba službeno okarakterizirana kao unprugged punk. Što ti kažeš na to? Kako bi ti žanrovski pokušala opisati tvoje stvaralaštvo?
Mislim da je prikladan, iako je "Selfless" možda više bluesy... No, ono što je zanimljvo jest da sam ja sama skovala naziv akustični punk, zato i jesam okarakterizirana tako. Iako se svakom autoru teško staviti u ladicu jednog žanra, jer previše ograničava, tako je i bitno moći izravno reći nekome što to ti sviraš, a još k tome i izmisliti neki novi hibrid, gdje ćeš bolje.
Koja pjesma s tvog novog albuma je tvoj osobni favorit i zašto?
Hm, svaka, iskreno. Smatram cijeli album zaokruženom pričom, koja ne funkcionira ako se eliminira ijedan dio.
Koliko ti je jednostavno, a koliko izazovno biti istovremeno i izvođač i autor, odnosno biti kantautor? Koje su prednosti, a koje mane ovog glazbenog pristupa?
Pa ja to baš i ne mogu odvojiti jer ono što pišem, ono što osjećam, želim i otpjevati, moje su riječi, moji stihovi, moja promišljanja i kao takva, jedinstvena su. Nisam nikad voljela covere, ni slušati ih ni izvoditi. Ne vidim mane, samo prednosti.
Kako izgleda tvoj autorski proces, kako nastaju tvoje pjesme?
Prvo tekst, koji je za nijansu bitniji, pa onda glazba koja ga prati. Prvo misao, koja se kroz pisanje iskristalizira, pa onda cjelokupna ideja. Možda malo štura i čupava na početku, no s malo rezova tu i tamo, postaje smislena.
Kao autorica, koliko si zadovoljna trenutnim uređenjem autorskih prava u Hrvatskoj, posebice onih digitalnih?
No comment.
Koji način konzumiranja glazbe preferiraš kao slušateljica, a koji kao autorica/izvođačica (gledajući s poslovne strane isplativosti)?
Rekla bih da koristim ono što je trentuno dostupno, digitalije. No, ako gledam isplativost kao izvođačica, jedini pravi izvor prihoda su nastupi.
Smatraš li da su u Hrvatskoj bolje uređena autorska ili izvođačka prava? Vidiš li u ovom segmentu mjesto za napredak i što bi promijenila?
Ovisno s kim nas se usporedi. Sve je relativno.
Surađuješ s diskografskom kućama AquariusRecords i DopRecords. Koliko je diskograf danas važan u karijeri jednog izvođača, s obzirom da se mnogi odlučuju za samostalno objavljivanje svojih djela?
Nije ključan, ali nije ni zanemariv, iz iskustva mogu reći da je puno lakše manevrirati kao glazbenik kad imaš nekoga ko ti „drži leđa“, način na koji te ljudi gledaju se promijeni. No veličina samog diskografa jest nebitna, veliki div ili indie label, kao i kod svake veće organizacije, hoće li te kao izvođača pogurati, ovisi isključivo o individuama.
Nedostaju li ti koncerti? Koji tvoj koncert ti je ostao u posebnom sjećanju?
Da, jako i trenutno je moje sjećanje na svaki od njih izrazito pozitivno, 2020. se pobrinula za to da promijeni svačiji kut gledanja na stvari pa tako i moj. Sada mi je sasvim nebitno hoće li me tko slušati, hoće li buljiti u ekran mobitela ili će glasno razgovarati s frendovima. Neka me gađa rajčicama, što se mene tiče. Samo neka sam tu, na pozornici. Pa koga zanima, neka sluša.
S kojim bi glazbenikom s regionalne scene bi željela surađivati i zašto?
Nisam razmišljala o tome.
Što možemo u bližoj budućnosti očekivati od Billie Joan?
Još jedan album, jednako neinteresatan hrvatskoj javnosti kao i prošla dva. :)
