Dora 2019.: tko se sinoć pošteno obrukao, a tko će se tek obrukati?
17.02.2019. 11:10
Svi žele na Eurosong. Logično. Uz jedan izuzetno važan zadatak - da ispadnemo najkulturniji narod Europe. Jer nakon "Štikle" ništa se ne prepušta slučaju.
Zbog tradicije njegovanja intelektualnih i elitističkih vrijednosti glazbene umjetnosti, ali i zbog istovremenog siromaštva naroda, Dora je ukinuta. Veliki povratak ove značajne manifestacije bio je izvrstan pokazatelj u kakvom nam je stanju glazbena scena danas.
Sve u svemu, nakon sinoćnjih šesnaest pjesama, jasno je jedino da Hrvatska ima ekipu koja zna i želi pjevati. Širokih raspona glasova i sterilno uvježbane vokalne tehnike, oni su svjetla budućnost domaće glazbene scene, bez ikakve bojazni za kvalitetu koju su u prethodnom mileniju izgradili istinski velikani. No, jesmo li u međuvremenu zaboravili da je te iste velikane krasilo ipak nešto više od dobro istreniranog izdržanog tona? Neki karakter, emocija, posebnost i jedinstvenost zbog koje se njihova djela dan danas slušaju i pjevaju?
Tako smo sinoć svjedočili paradi nezaustavljivog urlanja, hodanju po opasnom rubu vlastitih mogućnosti, što uz onakvu produkciju nije zvučalo nimalo ugodno.
Eurosong za siromašne – uz sav trud nadobudnih izvođača, sinoćnja je produkcija višestruko zakazala. Izuzetno nespretno režiran događaj televizijski je uništio fantastičnu ideju nastupa Franke Batelić – loše kadriranje izazvalo je dojam nepopunjenosti dvorane, ali i umanjilo čar spektakla scenografije uz nedovoljno isticanje određenih ključnih trenutaka koji su činili nastup. Također, bilo je i manjih problema s matricom – manjih, za razliku od onoga što je uslijedilo. Kvalitetni pjevači koji ispadaju iz ritma, intonacijski su netočni i izuzetno nesigurni u nastup.
Roko, Jacques i pobjednička pjesma? Poruka ljubavi i mira... kul, postoji li mogućnost da igramo na religijski kontekst situacije u Izraelu? Vjerojatno im to nije bilo ni na kraj pameti, no, bolje bismo prošli da smo na Eurosong poslali vraga.
A pravi vražićak se krije pod imenom Luka Nižetić. Jedini glazbenik koji se uistinu potrudio napraviti vrhunski spektakl, dostojan velikog događaja prepunog kiča i lakih nota čiji je jedini cilj zabava širokog pučanstva. I ništa više od toga. Onu pozadinsku stranu lobiranja isključimo iz konteksta. Luka i ekipa isplanirali su i najmanji detalj nastupa, vrlo dinamičnog sa savršenom pjesmom koja bi cijeli svijet podigla na noge. Jedini je kadar uskladiti i pjevanje i koreografiju, uz zaraznu energiju kojoj je teško odoljeti.
Ah dobro, što je – tu je. Sjećate se pjesme „Daješ mi krila“ Ivana Mikulića koja nas je predstavljala 2004. (YouTube kaže tako). Mladi će Roko do Tel Aviva morati jako, jako paziti na svoj mlad i lijep glasić, mali se anđeo onolikim urlikanjem opasno igra s vatrom.
No, najveći strah i trepet ovogodišnje Dore bila je Lidija Bačić Lille. Po čemu je točno bila favorit, radi li se samo o dobrom PR-u ili vjernoj širokoj publici, no i stas i glas od tri oktave završio je na posljednjem mjestu. I po glasovima žirija i publike. Čak ni izazovan kostim nije joj pomogao da dobije glasove, a sam nastup me podsjetio na onaj veliki povratak Britney Spears na ceremoniji VMA 2007. za koji postoje mnogobrojne teorije zavjere. Je li do nekih viših sila ili je istina još jednom izašla na vidjelo, ali Lille se istinski mučila s pjesmom i koreografijom. Na kraju se i ozbiljno zapuhala, borila se cijelo vrijeme, no ni s kiselim osmjehom i zavodničkim mrdanjem gole guzice nije uspjela izvesti ono što je planirala. Cipele Lille, cipele. Nisi od jučer. Znaš da ne možeš u onako tankim petama očekivati da ćeš stabilno i samouvjereno moći pokazivati svoje adute, bilo fizičke ili vokalne.
Najveće iznenađenje? Lorena i „Tower of Babylon“. Pjesma koja neodoljivo podsjeća na Ruslaninu „Wild Dances“ koja je odnijela pobjedu 2004. (iste godine kad smo se mi brukali s Ivanom Mikulićem). Djelo iz Huljićevog plemena uistinu je dobra stvar za Eurosong, možda bi usprkos dotičnoj sličnosti i dobro kotirala, no pobjedu nije odnijela zbog minimalističke koreografije. Uz plesače i dodatne kerefeke, sigurno bi zasjela na prvo mjesto. Druga Huljićeva uzdanica na Dori, Domenica, aka Rozga 2.0, ipak je bila prenježna za ovakvo što.
Gelato Sisters, premda bez imalo potencijala na Eurosongu, zaslužile su pohvale za hrabrost i neuobičajen pristup. Pohvale i Elis Lovrić koja je osvojila iznenađujuće mnogo glasova, u potpunosti neočekivano, što će biti jako dobar vjetar u leđa kvalitetnoj glazbenici koja marljivo gradi svoju glazbenu karijeru.
Manntra? Neka ste i vi tamo, no držite se pozornice Wackena. Bolje i korisnije za vas. Till Lindemann već priprema tužbu.
Puno sreće Roku i Jacquesu. Uđite u finale.
