
The Real McKenzies "rasturili" Vintage
30.05.2015. 20:52
Četvrtak, 28. svibnja., u Vintage Industrial Baru donio je zagrebačkoj publici dašak Škotske i veselih ritmova u obliku kanadskog punk benda The Real McKenzies. Iako stižu iz Kanade, jedni su od glavnih predstavnika keltskog punk pokreta(punk rock kombiniran s Keltskom etno glazbom). Tu vrstu glazbe otkrili su nam planetarno popularni The Pogues, u 80′ godinama, a po popularnosti The Real McKenzies su tu negdje odmah iza njih.
U Vintage su u sklopu svijetske turneje došli predstaviti svoj aktualni album simpatičnog naziva Rats in the Burlap. Publika na koncertu je bila šarolika od mladih do ljudi u godinama. Moglo se tako vidjeti srednjoškolaca i fakultetilja,starijih bikera, ljude u kiltovima i majicama punim prišivaka, škotske zastave i kapice. Sve je teklo u keltskom ozračju, kao da je dan Svetog Patrika ( ma da je to irski nacionalni blagdan, ali atmosfera je slična: muzika, ples i veselje).Ljudi su hodali bez majica, obučeni jedino plavo-bijelom zastavom, pilse su se ogromne količine pive i zabavljalo se. Ne znam da li je koncert bio rasprodan, ali sudeći po popriličnoj gužvi unutar kluba Vintage Industrial Bar bio je više nego ugodno popunjen.
Na binu je prvi izašao frontman, Paul McKenzie, te dozivajući ljude da se približe bini zapjevao “The Great Pretender” od The Plattersa. Nakon laganog uvoda na gajdama, atmosfera se polagano zakuhavala kulminirajući negdje oko treće – četvrte pjesme. Bilo je definitivno zanimljivo gledati na bini te vesele postarije likove, odjevene ukožne jakne, kiltove, škotske kape te noseći sunčane naočale, kako deru taj keltski punk i da ih boli briga.Paul je nakon svake pjesme nešto promrmljao na što bi publika reagirala pljeskom.
Kroz sat i pol nastupa bend je držao klub u svojim rukama, a publika se zabavljala, skakala i uživala. Između pjesama članovi benda bi se okrijepili uglavnom pivom, pa bi u maniri pravih punkera pljuvali (ne po publici nego sa strane) a smijali su se i rukovali se sa ekipom u prvim redovima, osim onima koji su se htjeli popeti na stage. To im se nije pretjerano sviđalo jer su ih sami morali micati sa bine.
Kanađani su od publike dočekani sa velikim oduševljenjem. Na bis su se vratili dva puta, klanjali se i pozdravljali Zagreb i na kraju otišli sa pozornice znojni, umorni od skakanja i zadovoljni. Zadnja izvedba bila je a capella tijekom koje su se uz desetak dobrovoljaca iz publike zborno pozdravili od Zagreba. Koncert je bio odličan, a jedina mana je bio razglas koji je podbacio. One prekrasne gajde se slabo čulo, a i vokal se gubio sa vremena na vrijeme.
Fotografije: DB.Photography