Paradise Lost u Vintage Industrial Baru
28.10.2015. 13:29
Promovirajući novi album "The Plague Within" engleski gothic doom metal velikani Paradise Lost posjetili su i Zagreb odradivši dobro posjećen klupski koncert u Vintage Industrial Baru.
Ambijent koju je stvorila jesenska zagrebačka večer bio je pogodan za zle vibracije ovog legendarnog sastava a kao podršku sa sobom doveli su berlinsko – londonski band Lucifer. Bend pomalo neinovativnog imena i tematike korektno je odradio svoj dio posla no nimalo oduševljenja nisu uspjeli izazvati kod publike. Nastup im djeluje kao solidan pokušaj da se predstave kao Black Sabbath sa ženskim vokalom, vizualno podsjećaju na Coven, zaboravljeni bend iz kasnih 60-ih. Za razliku od prošlog puta kada su nam Paradise Lost otkrili genijalan prog bend Soen, ovaj put sumnjam da će ikome predgrupa ostati u sjećanju.
Točno u skladu s najavljenom satnicom krenuo je Greg Mackintosh s riffovima prve pjesme novog albuma "No Hope in Sight" što je zazvučalo opako i mistično izazivajući nemir i uzbuđenje svima prisutnima. Karizmatični tandem, Greg i frontman Nick Holmes samom pojavom na pozornici izazivaju poštovanje s obzirom da predstavljaju značajan dio povijesti goth i doom metala i kulture općenito. Odmah nakon nove pjesme vratili su se dvadesetak godina unatrag s "Widow" i "Gothic" a onda izazvali najveće oduševljenje u publici s hitom "Erased" iz faze u kojoj su sjajno kombinirali žestoki gothic rock s elementima klavijatura odnosno elektronske glazbe 80ih. Cjelokupan zvuk je bio jako dobar, bez obzira što se na momente Nickov glas nije čuo, gitare ponekad bile preglasne, bubnjar nedovoljno snažnih udaraca, sve je zvučalo onako kako metal i treba zvučati, čvrsto, masno i glasno sa zadovoljavajućom razinom bistrine i jasnoće.
Većina koncerta je bila u tromom, teškom, sporom raspoloženju što ne čudi ako se pogleda set lista na kojoj je dobrim dijelom bio zastupljen novi album u kojem su se vratili svojim doom korijenima. Iako je na neke nove pjesme dobar dio publike pozitivno reagirao, teško je takvim izborom pjesama značajnije pokrenuti publiku i zapaliti atmosferu. To je djelovalo i na izvedbu benda, nisu djelovali inspirativno, nažalost, ostavili su dojam kao da odrađuju nešto što moraju a ne i da istinski uživaju. Razumljivo je to s obzirom da se radi o dugoj turneji i karijeri od preko dvadeset godina. No, publika uvijek ima pravo tražiti i očekivati da bend na pozornici ostavi sve od sebe, sinoć Paradise Lost to nije učinio. Tek u nekoliko navrata na pjesmama "As I Die", "Praise Lamented Shade", "Return to the Sun" su se osjetili oni trnci po koži kojih je trebalo sinoć biti daleko više. Nakon svega sat i petnaest svirke završili su, sada već tradicionalno sa "Say Just Words" i pomalo iznenađujuće i tipično engleski hladno, brzo se povukli s pozornice.
Iako ovaj koncert nije potpuno ispunio očekivanja, svim fanovima je uvijek dobro vidjeti i čuti kultni Paradise Lost pa makar i nisu u top formi i raspoloženju. Onaj melankolični zvuk, hladnoću, mistiku i osjećaj koji svaki put donose sa sobom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Njihov katalog pjesama je impresivan i raznolik pa je stoga svaka njihova turneja posebna i donosi za nijansu drugačiji Paradise Lost. Tko zna što nas čeka idući put, nadam se u nešto većem koncertnom prostoru.
