Ville Valo (Sergej Ćetković za gotičarke) se vratio na scenu - bili smo na koncertu u Budimpešti
08.03.2023. 06:21
Nakon raspada grupe HIM na internetu je nastao tajac. Sve do nesretne 2020. kad je misteriozni VV objavio EP “Gothica Fennica Vol. 1”. Nagađalo se tada o velikom povratku Ville Vala na scenu, no dvije pandemijske godine ostavile su nas u iščekivanju.
2022. godine i službeno smo saznali tko se i na koji način krije iza pseudonima VV. Naravno, to je očekivani junak generacija djevojaka, onaj zbog kojeg su se rezale vene i plakale crne suze. Radujte se gotičarke, Ville Valo se vratio na scenu!
Povratak je obznanio objavom spota za novu pjesmu “Loveletting” koja neodoljivo podsjeća na finalni opus grupe HIM, što znači da nije ništa posebno, a opet, lijepo je čuti Villeov prepoznatljivi vokal u nekoj svježijoj formi.
Putovanje poviješću završavamo u sadašnjosti, kada je početkom u siječnju 2023. Ville objavio album Neon Noir i krenuo na veliku europsku turneju. Kao i pjesma “Loveletting”, Neon Noir nije ništa posebno, doduše, ispao je bolje od očekivanog. Not great, not terrible, reklo bi se. U nebrojenim intervjuima za velike svjetske glazbene medije koje je dao kako bi se u svakom kutku svijeta obožavateljice osvijestile da je čovjek još uvijek živ, otkrio je kako se u potpunosti odrekao svakog poroka, alkohola, cigareta i ostalih supstanci, jer se želi biti u potpunosti u mogućnosti da izvede i napravi glazbu na što kvalitetniji način. Možemo li zamisliti Ville Vala bez cigarete u rukama? Eto, morat ćemo.
Većina je najavljenih koncerata u Europi bila, očekivano rasprodana, a mi smo se uputili u Budimpeštu kako bismo se prisjetili osnovnoškolskih i srednjoškolskih dana i pustili koju suzu i vrisak pred herojem love metala. Budimpešta ima pritom zanimljivu koncertnu dvoranu, dislociranu od samog centra, u industrijskog zoni. Šator usred ničega, malo bolji doduše od onih na kakve smo navikli na selskim feštama ili Rujanfestu je Barba Negra Red Stage koja na Googleu i nema najbolje recenzije.
Prostor je otvoren relativno nedavno, a ljudi se većinom žale na zvuk, duge redove na šankovima, garderobi, skupe cijene pića i nepristupačnost javnim prijevozom. U iščekivanju malo gore verzije Tvornice kulture, ugodno smo se iznenadili. Radi se o velikom prostoru koji je kapaciteta cca. mali Dom sportova, redovi za nekoliko velikih šankova bili su zanemarivi, moguće je plaćati karticom a cijena pive je za cca euro jeftinija nego u Tvornici. Razglas, nažalost, prilično loš i ubija doživljaj, ali kad je Ville Valo na stejdžu to pokušavamo zanemariti.
Ville je veoma mudro sastavio setlistu na ovoj turneji - stari hitovi grupe HIM izmjenjivali su se s pjesmama albuma Neon Noir. Tako je jedino uspio tijekom cijelog koncerta zadržati pažnju publike, bez prevelikog pada pozornosti, jer, realno, nitko nije došao čuti pjesme s novog albuma.
Sviraj stare!
Kao velikom fanu, naravno, nikada dovoljno HIM-ovih pjesama, stoga uz “The Funeral Of Hearts”, “Right Here In My Arms”, “Buried Alive By Love”, “Wings of A Butterfly”, “Join Me”, “The Kiss of Dawn”, “When Love and Death Embrace”, “Soul on Fire” i “Poison Girl”, realno, mogao je dodati barem i “The Sacrament”, “In Joy And Sorrow” i “Bury Me Deep Inside Your Heart”, no, nije.
Prateći bend je jako dobar i usviran, moćan su kontrast njemu koji danas izgleda mršavije nego ikad. A ON je gospodin u crnom sakou čiji stage presence je nalik na gospodu iz nekih davnih vremena, s romantičnih glazbenih večeri na hotelskim terasama posvećenih šlagerima. No, vokalno je bio na razini, cjelokupni dojam je glazbeno bio vrlo dobar, a bio bi još bolji da loš razglas nije ubijao kvalitetu mračne finske poezije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
S publikom uopće ne komunicira, osim uz nekoliko zahvala na samom kraju koncerta, što oduševljenim obožavateljicama niti ne igra neku ulogu.
Što se same publike tiče, očekivano, prevladavala je ženska strana, a generacijski je bilo dosta šaroliko, stoga je jako lijepo vidjeti da i mlađe generacije štuju lik i djelo Ville Vala. Reakcije na stare pjesme bile su uistinu intenzivne, svaki se stih pjevao i proživljavao, ukratko, objašnjeno lokalnim rječnikom - Ville Valo je Sergej Ćetković za (bivše) gotičarke. Htjele mi to sebi priznati ili ne.
Glazba jest malo žešća, poezija jest na višoj razini, doduše nema prošnji za vrijeme koncerata, no uplakanih lica (u više đavoljem obliku nego kod Sergeja doduše) i muževa koji samo čekaju da to sve prođe i misle si što je njima sve ovo trebalo u životu itekako ima.
Sve u svemu, jedna divna večer ako si okorjeli fan HIM-a. Ako nisi, onda relativno ok večer.
Bilo je dobro dok je trajalo, a moglo je i dulje. Samo s pjesmama HIM-a. E to bi bio show.
