
Jonathani zatvorili Reflektor festival
05.06.2016. 14:42
Dvije rock večeri pod imenom Reflektor festival, neslavno premještene s platoa Tuškanac u Tvornicu Kulture, ukrale su slavu prvog vikenda u lipnju i nametnule žestoku konkurenciju nadolazećim ljetnim koncertima i festivalima.
Ni potoci kiše i tuče nisu mogli spriječiti rock fanatike da pohode drugu večer premijernog Reflektor festivala. I neka, to je dodatno dalo čar rock načinu života. Kombinacija autora bila je nenadmašiva, sve sami profesionalci koji su nudili kvalitetu.
The Yellow Buzz
Večer je počela s potpuno prozračnim Velikim pogonom i mladim zagrebačkim bendom, The Yellow Buzz. Od početka su ostavili dojam jakog i osvježavajuće dobrog benda. Svi ranoranioci su tokom večeri mogli primijetiti da im je ova poslastica servirana kao nagrada za revno pohođenje koncerta.The Yellow Buzz je odličan rock dvojac, na tragu The White Stripesa i The Black Keysa, dobivši najbolju moguću kombinaciju iz navedenog. Dok pjeva na engleskom, pjevač poput Jakea Whitea zvuči vječito ljutito, što u spoju sa sirovim bubnjevima dovodi do kompletnosti i višeslojnosti koju malo koji mnogočlani bend postiže. S prirođenom su lakoćom odradili cijeli gig te usput spomenuli svoj album prvijenac - "The Yellow Buzz".
Straight Mickey and the Boyz
Straight Mickey And The Boyz stupili su na već debelo zagrijanu binu. Ovi mladi Beograđani spajaju novi i stari zvuk rocka s prostora Srbije. Osjeća se utjecaj Električnog Orgazma (lako pamtljivi refreni) i mračan, ali zaigran zvuk postojećeg vala (Artan Lili) s dozom agresivnog rock and rolla. "Ako nemaš snažnu volju (kako misliš da postojiš)" posebno se orila dvoranom te kao i većina njihovih izvedbi te večeri, završila s pjevanjem refrena od strane publike.
Girls Names
Kako su se glazbena iznenađenja samo nizala, došao je red i na goste iz Belfasta, Girls Names, koji su prvi puta posjetili Zagreb i predstavili se kombinacijom post punka i surf rocka. Početno druželjubivi dojam i usporedbe Zagreba s rodnim Belfastom zagrijale su publiku, ali potencijalnu odsutnost iza prvih redova lako je pripisati pjevačevom nerazumljivom liričnom izričaju. To nikako ne ometa njihovu glazbenu kvalitetu.
Zaista se rock na sve načine uvukao u pore slušatelja u Tvornici. Tribine su vibrirale i nisu dozvoljavale da efekt ispred bine bude išta manji nego u drugim dijelovima dvorane. Girls Names su bili pravi ugođaj za obožavatelje post punka.
Blood Red Shoes
Po treći put u Zagrebu, Englezi iz Brightona, Blood Red Shoes, stali su na binu Velikog pogona i napravili show vrijedan pažnje. Iako su dobili najveću podršku publike ove večeri, svi ostali bendovi su ostavili jednako snažan dojam. Englezima je svakako išao u prilog i dodatni trud učenja par važnih hrvatskih riječi poput "dobra večer", "hvala" i, naravno, "živjeli". Najavljujući svaku pjesmu ostavljali su prostor bolje komunikacije s publikom, a kao dvočlani bend prenijeli su maksimum noise popa i garage rocka. Pohvalna je i gesta pjevačice Laure-Mary Carter kada nije mogla podnijeti krivi tonalitet koji je izvela te su pjesmu "Red River" izveli ponovo i dali nam priliku da istu čujemo u punom sjaju.
Jonathan
Već debelo odmakla satnica uspavala je poneke pa često prisutne Jonathane ostavila s nešto manje živahnom publikom. Ipak, to nije utjecalo na revnost fanova i znatiželjnika da dočekaju posljednje u ovom već fenomenalnom nizu. Premijerno izvedena skladba s predstojećeg albuma otvorila je njihov nastup. Sinoć su izveli gotovo sve pjesme koje će se naći na novom albumu, dodajući tom skupu i već slavne "Maggie" i "Communicate" te podosta drugih pjesama s prvog albuma. Svakim nastupom sve više dolaze do izražaja neke dosad zanemarene pjesme. Tako se sinoć "Pictures" iskristalizirala kao najcjelovitija pjesma u kojoj se s lakoćom čuju i isprepliću svi instrumentalni zvukovi, a veže ih Zoranov zvjerski dobar vokal. Nakon "Hands" i "Juvenile", zasjala je i naslovna pjesma novog albuma, (ako sam dobro čula), "Cover Again". Ako je ikad postojala sumnja da Jonathan sja s prvim albumom i da će tu stati cijela priča, ovaj bend novim pjesmama opravdava svoje postojanje, razvoj i napredak. Nove pjesme se razlikuju od onih na prvom albumu, to je isti onaj Jonathan, ali manje ziheraški i više hrabar. Svijest o široj slici rocka i prihvaćanju različitosti u to glazbenom pravcu, razvila se do te mjere da ne možemo i ne trebamo predvidjeti što će Jonathan dalje. Ljepota glazbe je upravo u kombinaciji poznatog i naše znatiželje da što nam glazbenik svojim razvojem može ponuditi.
Jonathan
Da zaključimo, Reflektor festivalom žanrovski je pokrivena većina rock grana.
Tko god je pohodio bilo koju od ovih dviju večeri, mogao se nauživati kvalitetne glazbe, a i neizmjerne količine iznenađenja. Tko bi rekao da u drugoj večeri glazbenici toliko snažno brane svoje boje, nevezano uz satnicu ili količinu ljudi koja ih u tom trenutku sluša. Još jednom je dokazano da glazba nema granice i ujedinjuje u svojoj različitosti. Ostaje nam nadati se da će Reflektor dogodine ujediniti jednako kvalitetne glazbenike i puno više posjetitelja.
Galeriju fotografija pogledajte ovdje