Cat Power u Tvornici - inspiracija za mlade generacije
10.09.2016. 11:30
Moram priznati da me nije oduševila vijest kako će Chan Marshall aka Cat Power nastupiti solo bez benda. Doprinijelo je to određenoj dozi skepse s kojom sam otišla na koncert, ali ne jer sam sumnjala u glazbenicu već u prostor. Marshall je iznimna žena koja je prošla mnogo i koja se ne boji pjevati o osobnim pričama, emocijama, društvu i od koje možete mnogo naučiti. Na krilima europske turneje posjetila je zagrebačku Tvornicu i zadovoljila apetite hrvatskih fanova.
Iako je bilo najavljeno da koncert neće kasniti, ipak je kasnio što je omogućilo vrlo raznolikom svijetu da se dovuče do Tvornice. Kako je vrijeme polako odmicalo tako se publika sve više približavala pozornici popunivši parter, a popunile su se i male tribine. Marshall je koncert započela na gitari odsviravši za početak "Old Detroit", nakon čega su između ostalih uslijedile "Hate" i "Great Expectations", te nekoliko obrada. Moram spomenuti kako je publika utihnula odmah nakon prvih akorada na gitari. U tišini povezali smo se s njezinom glazbom, stihovima i prihvaćali sve što nam je željela prenijeti.
Prebacivši se za klavir dobila je ovacije publike na što je samo ležerno odmahnula rukom i zahvalila se. Udarajući po akordima bez najave je prelazile s pjesme na pjesmu. "Names" je sa svojom teškom sociološkom temom publiku odvela u potpunu mirnoću, podsjećajući nas kako često kao društvo zakažemo u zaštiti onih najmlađih. Cat Power je sinoć pružila primjer kako vam nije potrebna složena orkestracija da biste prenijeli misao. Marshall je razradila akorde na gitari i klaviru tako da odgovaraju njezinom raspoloženju pružajući samu srž emocija, ogoljeno srce. Sinoć smo se mogli uvjeriti i u njezinu nepredvidljivost na pozornici; usred izvođenja pjesme je prestala sa sviranjem kako bi upozorila tonce da nešto nije u redu ili kako bi se ispričala publici jer je nešto zeznula. Tako je i po tri puta započinjala jednu te istu pjesmu. Fascinantne su njezine obrade u kojima zadrži originalne stihove, a smisli potpuno neku svoju melodiju.
Prostor nije iznevjerio i pružio je dovoljno akustike za njezin krasan i na trenutke grlen glas, te odličnu glazbenu podlogu. Međutim, možda bi se još neki u publici složili sa mnom da je nastala atmosfera više odgovarala nekom zadimljenom baru u kojem sjedite u nekom kutu, pijuckate piće i predajete se njezinoj glazbi. Cat Power ne može sakriti ništa. Sama stoji na pozornici sa svojim strahovima i ima iskrene reakcije na sve što joj se događa. Nekoliko je puta zahvaljivala publici što su se pojavili sinoć tu zbog nje i što imaju razumijevanja za njezine smušene situacije na pozornici. Mislim da je njezin sinoćnji koncert mogao poslužiti kao vrlo inspirativno iskustvo za mnoge mlade glazbenike. Za sam kraj otpjevala nam je da je ljubav najviše što nam može pružiti i potom se oprostila s nama. Hvala ti Cat Power na divnoj večer i možda se slušamo opet u neko drugo vrijeme.
