
Balthazar rasplesao Tvornicu
25.11.2015. 12:01
Balthazar je jedan od onih nerazvikanih bendova koje otkrijete slučajno i onda se pitate "Pa gdje su bili do sada?" Ova belgijska petorka je trenutno na turneji tijekom koje promovira svoj treći album "Thin Walls". Zanimljivo je da su prva dva albuma producirali sami, dok im je ovaj album producirao Ben Hiller koji je radio s bendovima kao što su Blur i Depeche Mode. Na turneji ih prati belgijski trojac Lohaus čije smo glazbene uratke također mogli čuti jučer u Malom pogonu Tvornice.
Glazbu Lohausa bih opisala kao eksperimentalnu mješavinu electronic popa i trip hopa s elementima duba. Sam početak nije me oduševio i taj osjećaj napornosti pratio me kroz cijelu njihovu svirku. Tri člana benda rasporedila su se na dva instrumenta, klavijature i gitaru, a i što će im više uz sampler na kojem mogu izmiksati sve što trebaju. Slušala sam ih jučer prvi puta, ali sam odmah primjetila koliko u Lohausu ima Alt-J utjecaja. Što se tiče samog vokala, recimo to ovako, da je žensko vjerojatno bi mu glas zvučao kao onaj Lane del Rey, jednoličan i bez nekog isticanja. Titrajuć bariton je na trenutke bio preglasan u odnosu na zvuk klavijatura i gitare, a stekla sam i dojam da je klavijaturist više naporao ulagao u to kako će mu izgledati frizura nego koji akord će pritisnuti. Preizražajni efekti su im u određenim trenutcima uništili melodioznost, ali izgleda da publici to nije smetalo jer je nekolicina veselo cupkala i ovacijama pozdravljala glazbene dionice. Predzadnja stvar me se ipak dojmila i popravila opći dojam. Imaju ti dečki potencijala, ali im treba peglanja. Lohaus su završili s koncertom nešto nakon 10 sati i ustupili pozornicu Balthazaru.
Balthazar je peteročlani bend koji ima dva glavna vokala, Maartena Devolderea i Jintea Depreza, koji su ujedno i na gitarama i klavijaturama. Na udaraljkama je Michiel Balcean, bass gitaru svira Simon Casier, a jedina dama u bendu je Patricia Vanneste na violini i sintisajzeru. Bend je na pozornicu stupio točno u pola 11, kako je i bilo zakazano, uz Deprezov pozdrav "Good evening Zagreb." Krenuli su s prvom stvari s novog albuma "Decency", u koju je Patricia napravila krasnu uvertiru svojom violinom. Veseli, opušteni i razigrani odmah su podiguli atmosferu i rasplesali publiku. Ovo je bend u kojem nema lažne teatralnosti, oni su iskreni, čak bih rekla dječje iskreni i lijepi. Vrlo su jednostavni u svojoj glazbi, ali nikako dosadni i monotoni. Balthazar je zapravo pravi indie bend u koji se zaljubite na prve taktove pjesama.
Setlista im je bila jako slična ostalima na turneji tako da smo mogli čuti najviše stvari s novog albuma, ali bilo je tu i dosta pjesama s albuma "Applause" (The Boatman, Fifteen Floors, Blood Like Wine...) i "Rats" (Sinking Ship, The Man Who Owns the Place, Do Not Claim them Anymore...).
Vrlo je zagonetan bend ova petorka, pa vam se može činiti da čujete mnogo različitih i poznatih prizvuka u njihovom zvuku, a opet su jedinstveni i posebni jer vas svako malo iznenade nečim novim. Ono što je zanimljivo jest da svaki instrument u bendu, iako ih je pet, ima svoj prostor i vrijeme, od sekcije udaraljki, klavijatura, gitare do violine. Deprez i Casier ne boje se izaći pred publiku sa svojim gitarama i šarmantno vas natjerati na razdragano cupkanje. Neki bendovi bolje zvuče na nosaču zvuka nego uživo, međutim ne i ovi Belgijanci koji su odlični na pozornici. Dovoljno snažnog zvuka i točnih melodija, uživo svojim pjesmama daju tu neku posebnost koju ne možete osjetiti na CD-u. Pjesmom "Blood Like Wine" koju su završili zbornim a cappella stihovima "Raise your glass to the nighttime and the ways / To choose a mood and have it replaced", i kojom su glavni dio koncerta priveli kraju, dokazali su da im za pjevanje nisu potrebni instrumenti kako bi održali intonaciju. Baš suprotno od toga, njihove vokalne mogućnosti nadilaze instrumentalne melodije. Tim zbornim pjevanjem su me donekle podsjetili i na Of Monsters and Men i njihove a cappella dijelove. Naravno da publici nije bilo dosta pa su ih zvali na bis, a tu su nam onda odsvirali još dvije stvari "Sinking Ship" i "Do Not Claim them Anymore". Live verzija "Sinking Shipa" je bilo nešto sasvim drugo nego na CD-u. Pjesma, koju na CD-u jedva da i zamijetite, uživo je dobila novu dimenziju. Devoldere je na svojoj gitari sam započeo s pjesmom, a onda mu se priključio i ostatak benda i time nježan početak pjesme pretvorio u snažan završetak.
Ovi Belgijanci dokazali su jučer da i "Sjever" unatoč hladnoći i rezerviranosti, može iznjedriti pravi glazbeni dragulj. Što je ujedno i još jedna potvrda moje teorije da što ideš sjevernije možeš naići na bolji i iskreniji bend, ali o tom potom, de gustibus non est disputandum, zar ne? Uglavnom, bila je to prava indie rock poslastica za prave indie rock ljubitelje (ali i sve ostale). Tko je bio se rasplesao, a tko nije bio može s razlogom žaliti.