Koncerti

The Entrance Band + Baden-Baden @ Močvara

The Entrance Band + Baden-Baden @ Močvara

[caption id="attachment_1727" align="aligncenter" width="547"]The Entrance Band (izvor: Facebook) The Entrance Band (izvor: Facebook)[/caption]

Ove nedjelje, 4. svibnja, Močvara je ugostila, kako je najavljeno, najbolji rock bend Los Angelesa - The Entrance band. Među malobrojnim, ali ekskluzivnim europskim destinacijama njihove turneje kao što su London, Oslo, Kopenhagen, Milano, Madrid i Barcelona našao se i Zagreb.

Uloga predgrupe pripala je zagrebačkom bendu Baden-Baden. Relativno kratkim nastupom, opravdajući to novom postavom, bend je odsvirao pjesme sa svog, zasad jedinog, self released EP-ja Baden-Baden. Njihova glazba mogla bi se opisati kao energična sinteza garagea, electropopa, te destruktivnog industriala. Iako se bend, tj. frontmen grupe trudio dignuti atmosferu malobrojne publike u maniri Jure the Wildmana iz Erotic Biljan & His Heretics uletavanjem u publiku "unoseći se u facu" pjevanjem djevojkama, ipak nije postignut efekt koji je frontmen htio. Publika je relativno mirno popratila bend, te vidno isčekivala losanđelesku psychedelic senzaciju.

Nakon što su The Entrance Band preuzeli stage, brojčano stanje se upotpunilo, no, i dalje je koncert poprilično slabo posjećen što se djelomično može prepisati melankoličnoj nedjelji uoči maničnog radnog ponedjeljka. Iznimno talentirani trojac predvođen je Paz Lenchantin - odnedavno basistice Pixiesa, a mnogi je pamte kao (bivšu) članicu originalne inkarnacije američke supergrupe A Perfect Circle. Mješanjem jakih bas dionica, grmovitih beatova Dereka Jamesa s echo/phaser gitarskim efektima i space/surf rifovima, te indie vokalom Guya Blakesleeja, band je stvorio unikatan i specifičan zvuk saliven idiosinkratičnim dionicama psihodelije bandova 70-ih, surf rockom 60-ih, te mrvicom arhaičnog bluesa (što se osjeti na Blakesleeovim solo uradcima).

Koncert su otvorili pjesmama "Fire eyes", "Medicine", "The Crave" sa svojeg novog albuma Face the Sun. Jedna od posljednjih (i meni najdražih) pjesama sa set liste je "Night Cat" koja svojim, nazovimo ih tako,  outré  unakrštenjem vokala s delayanom gitarom, te blagim march soundom bubnjeva premašuje "svetost" i "dubinu" svih gore navedenih žanrova, katalizira ambijentalnu melankoliju i prelazi u ad infinitum. Band je pridobio novi integritet!

Čak i sam imiđ benda odstupa od prosječnosti. Paz je na svom basu uplela između žica svoj prepoznatljivi cvijetni aranžman, Blakeslee svira right-handed gitaru lijevom rukom, dok James umjesto palica često koristi "rumba shakers". Kao manu svakako bih naveo gotovo nikakvu komunikaciju s publikom, čak se dobio dojam i blage nezaintresiranosti. Nakon odprilike sat i pol svirke, band se vratio na bis, te tako zaključio svoj koncert i prohladnu nedjeljnju noć.

Još bih se samo nadovezao na samu najavu. Zasigurno ne možemo tvrditi da je to najbolje što nam Los Angeles nudi, ali definitivno možemo reći da je jedan od najzanimljivijih, jedinstvenih bandova kalifornijskog podneblja.

  Tekst: Luka Budiša
Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."