The Adicts @ Tvornica
10.04.2014. 08:53
[caption id="attachment_1003" align="aligncenter" width="547"]
The Adicts © Vedran Metelko[/caption]
Pogledao sam danas nekolicinu live snimaka iz raznih etapa višedesetljetnog postojanja The Adicts. Osjećaj nepotpunosti koji je ostao nakon sinoćnjeg koncerta u Velikom pogonu Tvornice vjerojatno me natjerao da time pokušam nadomjestiti ono što je nedostajalo.
Koncert Adictsa bio je vrhunski organiziran, detaljno pripremljen i izveden show (ni ovaj put nisu izostali konfeti i baloni) tijekom kojega je čovjek češće imao dojam da gleda neki odlično produciran mjuzikl nego da prisustvuje punk koncertu. Možda čak i pretjerano dobro produciran, budući da se ponekad činilo kao da su back vokali nasnimljeni i da ih pjeva zbor od desetak članova dok je u isto vrijeme dva od pet članova benda zapravo pjevalo te dionice.
The Adicts su bend koji veliku važnost pridaje vizualnoj i zvučnoj upečatljivosti svojih koncerata, no kao da su pritom zabravili da ništa nije vizualno ni zvučno upečatljivije od iskrene energije i žestine koja ih je dosad pratila i kojom su stekli svoju reputaciju.
Počeli su se preozbiljno shvaćati. Najeksponiraniji član benda, vokal Keith "Monkey" Warren, doima se toliko zaokupljenim svojim izgledom, perfektnošću izvedbe i pokušavanjem da bude spontan da je isto jednostavno izgubio.
Od originalnih članova (Monkey, Kid Dee i Pete Dee) jedino je bubnjar Michael "Kid Dee" Davison zadržao tu neku djetinjastu razigranost koja je zaštitni znak Adictsa. Kada se upravo Kid Dee sredinom koncerta, pjevajući "Mary Whitehouse", proderao "Mary Mary they think you're crazy, how does your mind work'' detektirao sam što se promijenilo u usporedbi s prijašnjim njihovim nastupima - bend je postao preblag.
Sinoć je svaki malo žešće, energičnije izvedeni segment koncerta odskakao od prevladavajuće kamilice od nastupa. Rijetki su bili trenuci (možda za vrijeme pjesama "Songs of Praise", "Who Spilt My Beer?", "Fuck It Up" i naravno "Viva la Revolution") koji bi probudili poriv da se dereš iz petnih žila, skačeš ili nekome laktom probiješ rebra u pogu. Cjelokupni koncert je djelovao beskrvno naspram prijašnjih koncerata The Adicts kojima sam prisustvovao, isto kao što njihov najnoviji album All The Young Droogs zvuči kao da ga je snimio bend koji loše kopira Adictse.
Na svu sreću, s obzirom na to da je većina pjesama s novog albuma primjerenija Hrvatskom radijskom festivalu nego punk koncertu, s istog su izveli samo dvije ("Give It To me Baby" i "Horrorshow"). Na kraju je bilo i pomalo žalosno kada je roadie benda trebao pozivati nedovoljno bučnu publiku da glasnije izrazi želju za bisom. Takvu sliku ću nastojati što prije potisnuti iz sjećanja u kojem će uvijek biti mjesta za Adictse iz Blackpoola 2009. i Zagreba 2010. godine - baš onakve kakvima ih želim pamtiti.
Tekst: Dane Franulović
Fotografija: Vedran Metelko 