photo: Mašinko, credit: Patricija Flikač
Mašinko + FrAkTuRa MoZgA - Svugdje je doma, ali Vintage je sinoć bio najljepši!
22.11.2024. 20:08
Prva runda slavljeničke fešte sinoć je pokosila Vintage uz moje najdraže punkere iz Mašinka. Večer je počela vrelim zagrijavanjem pod vodstvom FrAkTuRe MoZgA, koja je svojim energičnim nastupom i dubokoumnim govorima o bratstvu i jedinstvu rasplesala i razgalila čitavu publiku. Bila je to noć prožeta iskrenim emocijama, glasnim singalongovima i onim sirovim punk vibracijama koje nas podsjećaju da je scena živa i snažna kao i uvijek.
FrAkTuRa MoZgA uzela je vremena da se ekipa skupi, ali ubrzo su krenuli s brutalnim zagrijavanjem koje je odmah dignulo temperaturu u Vintageu. Moshevi se nisu gasili, pive su frcale u zrak, a svi su bili na vrhuncu nabrijanosti. Dečki su nas počastili svojim albumom Frakturko, začinjenim najsmješnijim dobacivanjima i pričicama koje sam ikad čula. U jednom trenutku nisam bila sigurna teku li mi suze od smijeha ili znoj s čela, jer, ljudi moji, biti fotograf na punk showu ove vrste najbolji je primjer ruskog ruleta. Punkeri imaju tu jedinstvenu sposobnost stvoriti show koji je više od same svirke – to je eksplozija sirove energije, emocija i zajedništva koja briše granice između izvođača i publike. Sinoćnje zagrijavanje FrAkTuRe MoZgA podsjetilo me je zašto punk nije samo glazba, već pokret koji slavi nesavršenosti, slobodu izražavanja i otpor prema svemu što nas guši. Od svojih početaka u 70-ima, punk je bio glas onih koji ga nisu imali, mjesto gdje su frustracija i bijes nalazili svoj najglasniji oblik. No, sinoć je bilo jasno da punk nije samo bunt – on je i smijeh, i prijateljstvo, i neprestano podsjećanje na ljepotu trenutaka kad smo zajedno, bez obzira na sve razlike. I u tome leži čarolija punka: on je uvijek ovdje, da nas podigne, nasmije i podsjeti da nikada nismo sami.
Mašinko je na bini izdominiralo i pokazalo svu svoju moć, stvarajući atmosferu koja je bila jednako divlja koliko i emocionalna. Svirali su s nevjerojatnom strašću, donoseći nam pjesme s albuma Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše u punom sjaju, ali nisu stali tu – počastili su nas i s nekoliko bisera s Danas cu sutra cu, dodatno podižući tenziju u prostoru. Svaka pjesma bila je poput valva koja je nosila publiku, vraćajući nas u onaj trenutak kad su nas prva puta osvojili – i to ne samo glazbom, već i svojim stavom, duhovitošću i iskrenošću.
Bilo je tu svega: od onih trenutaka kada je cijeli Vintage pjevao zajedno, do onih trenutaka kada je nastup poprimio onu magičnu energiju koju punk najbolje zna stvoriti – onaj osjećaj da si u nečemu većem, da si dio nečega što se ne može opisati riječima.
Brutalno? Da. Ali i prekrasno. Jer kad se Mašinko popne na pozornicu, to nije samo koncert – to je ritual, prava punk fešta u kojoj se zaboraviš, opustiš i prepustiš zvukovima koji odjekuju duboko u duši.
