Svemirko u Tvornici kulture – đuskanje iz budućnosti je ostvareno
25.10.2021. 09:52
Naša je scena iznimno bogata bendovima i muzičarima koji traže svoje mjesto pod svjetlima reflektora. Ali, samo se nekolicini njih dogodi i može dogoditi ovo što se događa Svemirku. U subotu se u Tvornici kulture dogodila magija.
I svjesna sam činjenice da sam možda samo jedna od ludih fanovki koje ne razmišljaju racionalno kada se radi o muzici i o jednom od omiljenih mi bendova. Mislim i da je to okej jer je muzika jedna od najosobnijih i najintimnijih stvari na svijetu o kojoj, unatoč možda vlastitu znanju i širini vidika, ne možemo govoriti samo objektivno i potpuno razdvojiti osjećaje i razum. Ako dođeš na koncert na kojemu samo stojiš, blejiš i razmišljaš o tehnikalijama, mislim da si ili fulao koncert, ili si možda toliko nesretna i ogorčena osoba koju ni muzika više ne spašava.
No, problemi nastaju tek kada, osim izdvojenoga vremena i živaca, iskorištavaš i medijski prostor kako bi blatio ono što ti iz nekoga svojeg sitničavog razloga samo hejtaš, bez konstruktivnih argumenata. A onda, u želji da se praviš pametan, ispadneš ignorantan i prepotentan. Ali, kako se ovaj izvještaj ne bi pretvorio u polemiku, odmah ću na početku reći da je Svemirko još jednom potvrdio svoj status regionalnog glazbenog fenomena i da mislim da sinoć u Tvornici nitko nije imao vremena samo stajati i razmišljati. Osim što je zbog reda ispred Tvornice koncert počeo nešto kasnije od najavljenoga, ovo je bio prvi veći koncert nakon dugo vremena u jednom od omiljenih zagrebačkih prostora.
Nabrijanost i iščekivanje osjećali su se u zraku pri samom ulasku u Tvornicu, a do početka svirke prostor za publiku bio je dupkom popunjen. Nakon što su 2019. godine na istom mjestu promovirali ''Tunguziju'', sinoć su pobjednički održali promociju ''Skalamerije'' koja je objavljena prije gotovo godinu dana. Kako ništa ne bi prepustili slučaju, sami su se pobrinuli i za scenografiju, a ciljajući na tematiku psihodelije, napravili su šarene oblake i gljive od vate i balona koje su visjele u zraku te čarobni portal kroz koji su ušli na stage (koji je, nažalost, vrlo brzo i srušen).
Novoj se, i inače peteročlanoj, postavi ovoga puta pridružio i šesti član na perkusijama, točnije kongama, kolega iz benda Pitaj klince - Sven Šantić. Osim maštovite scenografije, i pomoću različitih, pomalo kaotičnih outfita (poput ogromnog sladoleda na glavi na ''Ženi od vanilije'') uspjeli su se izraziti i predstaviti te i na taj način postići željeni mismosvemirko efekt. To i jest valjda, uostalom - skalamerija i u tome i jest jedna od čari Svemirka. Kada se radi o autorstvu, ali posebno kada se radi o njihovim live nastupima, Svemirko jednostavno ima ''ono nešto''. Vidno im je stalo do načina na koji se prezentiraju, unatoč tom nekom ''boli nas briga'' stilu i estetici koji zapravo samo pokazuju njihovu slobodu i iskrenost, a za to uvijek treba imati i hrabrosti. I najvažnije od svega, između njih i publike postoji posebna vrsta kemije koja se osjetila već na prvim taktovima ''Uvoda u skalamerizam'' kojom su otvorili koncert.
Ako su u početku bili možda malo sramežljivi, uskoro su srušene sve barijere i vrlo su brzo svi popadali u ''Južni trans''. Dario na bubnjevima i Mate na basu postavili su nit vodilju, a lude su nas gitare natjerale na ples. Situacija se malo smirila i stvari su postale ozbiljnije na ''Dok ja spavam'', kad su se svi uglavnom fokusirali na stihove i dominantne perkusije i synthove, ali vriska, skakanje i bacanje grudnjaka (i ponekih gaća) na stage bili su konstanta kroz cijeli nastup. Jednom kada su se zalaufali, nisu stajali. Nizali su pjesme sa svih triju albuma, a na svakoj su dali baš sve od sebe. Kroz pjesme kao što su ''Zbogom proleteri'', uz koju uvijek ide i prikladna koreografija, ''Možda nisam dobar'' koja podrazumijeva penjanje po ogradi ili nekom drugom visokom objektu u blizini te davanje mikrofona nekome iz publike, ''Dizajnericu Lauru'' koja uvijek iznova dokazuje predanost fanova dostavili su nam i ''Tajne svemira''.
Kao svojevrstan intermezzo na setlisti se našla i jedna obrada, i to pjesma ''Motori'' Divljih jagoda, onako, za zabavu i gušt, a koliko vam god možda ta pjesma u Svemirkovoj obradi ne odgovarala, ona ipak dokazuje da Marko ima neupitne vokalne sposobnosti, a činilo se i kako Dario uživa divljajući na bubnjevima. U ovaj je nastup uložena hrpa energije koja je poput struje kolala čitavim prostorom i prenosila se do svakoga od nas. Bit je ostvarena i đuskanje iz budućnosti je stiglo.
''Skalamerija'' je dobila dostojanstvenu promociju, kakvu i zaslužuje, jer je ona ljubav zapakirana u album, a sad joj je ta ljubav i uzvraćena. Osim gromoglasnih pljeskova i vrištanja, čitavo su se vrijeme čuli neumorni povici ludih fanova, kao ,,Marko, skini se!'', na što je Tali doskočio skidanjem sebe. No, da se ne bi sve zadržalo na ludim i neozbiljnim pothvatima – ovo je zaista bila jedna od njihovih boljih i najposebnijih svirki. Iako su izvedbom pjesme '’34,5'', doduše uz matricu, potvrdili da je Tandara još uvijek neprežaljen od strane publike, nova postava funkcionira odlično, a Silvia na sintisajzeru unosi svoju posebnu energiju jer je jednostavno moćna i talentirana.
Sposobni su na slojevitiji način izvesti pjesme no što su to prije radili, Marko, Tali i Mate sjajno izvode višeglasja i svi su opušteniji kad se radi o improvizacijama i solažama koje su ovaj put izvrsno izveli. Za kraj luđačke svirke sačuvali su jednu od najomiljenijih - ''Zauvijek zen''. Bilo je vruće, zagužvano, znojno i predivno, a bolovi u slezeni i mišićima od neprekidnog plesanja su se isplatili i vjerujem da svi još uvijek skupljamo dojmove i oporavljamo se od ekstaze u koju smo bili lansirani na sat i pol vremena subotnje večeri. Samo da još kažem, u Markovom stilu – gracias, uno mas, por favor!
