DobroDoshLee u Čudnoredni Svemir!
22.11.2015. 18:38
Iako je početak koncerta kasnio čak 2 sata, posjetiteljima to nije smetalo. Upravo kada je publika dosegla svoj brojčani vrhunac, buka u Spunku označila je svoj niski, energični start.
Ugrubo rečeno, bila su 22 sata kada su na stage stupili organizatori - dobro raspoložena ekipa Dosh Lee. To je moglo značiti (i značilo zaista jest) samo jedno; žestok početak večeri prožete pozitivnom energijom i izvijanjima tijela na stageu i ispred njega. Vokal, Ognjen Bašić, uzurpirao je žamor publike svojim dominantnim, šoumenskim karakterom i podigao dobar dio vrlo dobro popunjenog prostora na noge. U stopu ga je pratio uigrani bend (kako i neće biti, budući da im je ovo deseta svirka deseti dan zaredom) od kojih se izdvajao Danijel Plasajec na bubnjevima. Ritmična paljba odjekivala je malenim prostorom Spunka, praćena žestokom, ali pomalo utišanom gitarom tvrdih riffova isklesanih od Darija Amana. Mogli smo čuti "Gradsku vožnju" koja je melodijom na dijelovima podsjećala na Rage Against The Machine. Uslijedila je funky, komična stvar naziva "Burek" čije je tekstove zdušno izgovarala nekolicina najvjernijih fanova koja se očito može poistovijetiti s neželjenom, čemernom situacijom pronalaska masnog bureka na cesti kojeg, uz sve čežnje, ipak neće pojesti jer je pun bacila. Nešto kasnije, bend je zasvirao "Kaktus Galaktus" i vratio se u Zach de la Rocha đir, reperskim načinom pjevanja i brzim tempom uz uhu ugodnu solo gitaru što se izjasnila određenom niti koja se provlači kroz čitavu pjesmu. Od ostalih izvedenih pjesama, vrijedi spomenuti i onu naziva "Bijeli Zeko" koju u originalu izvode s nešto afirmiranijim Kawasaki 3pom te prepoznatljivu, hitoidnu "Dan za pamćenje". U jednom trenutku, basist (i nimalo manji showmen od vokala) se izgubio u publici, s problemom "kabla premale duljine". Bend je abdicirao sa stagea nešto prije 11, a Ognjen je binu prepustio - sam sebi.
Sam sebi... Zvuči čudno? Pa to je i jedino prikladno, s obzirom da je na red došlo Čudnoređe. Ogiju je trebalo svega desetak minuta da se prebaci u novi film i sa svojim drugim bendom nastavi gdje je malo prije stao. S akustičnom gitarom u ruci i nešto manje žestokim repertoarom, odveo je publiku u neki duhoviti, animirani mjuzikl gdje se, umjesto ispred bine, nalaze u infantilnom svijetu šaljivih doskočica, karikatura i bezbrižnosti popraćenih ozbiljnim umijećem stvaranja glazbe. Neke od pjesama koje su dočekane s najvećim oduševljenjem publike su "Zaboravit ću da sam u kurcu", "Avetinjo de la Punta Kristo", kao i pjesme tematski usko vezano za festivale - Ferragosto Jam i Seasplash. Jedna od simpatičijih izvedbi također je stvar u kojoj vokal doslovno nabraja napomene i obavijesti ostavljene po inim stanovima, što uglazbljeno zvuči prilično zanimljivo.
Kucnula je ponoć, a stage je pripao posljednjim gostima večeri - Svemiru. Zvonka Obajdin i bend smirili su atmosferu unijevši u klub refleksiju, laganu igru mekih tonova prepunih melodičnosti i emocija. Možda i ne treba čuditi što se publika u jednom trenu razrijedila, no to ne govori o kvaliteti benda koji je trenutno okupirao pozornicu, nego je nešto što možemo pripisati velikom žanrovskom odskoku. Ako se ne varam (moram se ograditi jer još uvijek ponekad pogrešno spojim naziv sa skladbom), jedna od bolje primljenih pjesama bila je "Hladne Ruke", publika je bila primjereno statična, ali pripišimo to nježnom karakteru ovog indie/folk sastava. Zvonkin blag, pitomi glas na svijest djeluje kao masaža na izmučena leđa i upravo je ono što je bilo potrebno da se večer privede kraju.
Ukupni dojmovi večeri su vrlo dobri, što možete shvatiti preporukom za posjećivanje posljednjeg dana buke, a možda, osim lijepog iskustva, dobijete i svojih 5 minuta slave unutar dokumentarca o projektu "11 dana buke" u produkciji TV Studenta i Fade-in-a. Zato danas posjetite KSET, gdje će vas zabavljati S3ngs, Brujači i naravno - Dosh Lee. Upad je simboličnih 20 kn.
