Koncerti

Rufus Wainwright + Lucy Wainwright Roche @ Lisinski

Rufus Wainwright + Lucy Wainwright Roche @ Lisinski

[caption id="attachment_871" align="aligncenter" width="547"]Rufus Wainwright, izvor: Facebook Rufus Wainwright, izvor: Facebook[/caption]

Sinoć je u Lisinskom dugo najavljivan koncert održao iznimno plodan i svestran američko-kanadski glazbenik Rufus Wainwright. Dvorana nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta, no zato su publiku uglavnom sačinjavali pravi Wainwrightovi fanovi.

Mnogima je vjerojatno, kao i meni, veliko iznenađenje bila Rufusova mlađa sestra Lucy Wainwright Roche koja je u Lisinskom nastupila kao predizvođač slavnijem bratu. Vjerojatno shvativši začuđenost publike, predstavila se nakon prve izvedene pjesme i uz vrlo neposrednu i simpatičnu komunikaciju probila led. Tako smo saznali da je oduševljena našim sladoledom i Muzejem prekinutih veza kojem želi poslati svoj izložak.

Kao glazbenica, Lucy Wainwright Roche njeguje alt folk izričaj u koji se njen delikatni sopran odlično uklapa. Uz svoje pjesme poput „There's a Last Time For Everything“ i „Open Season“ (morat ćete mi oprostiti, no zbog manjka informacija o Lucy na Internetu nisam mogla dešifrirati naslove ostalih pjesama), izvela je i obradu pjesme „Call Your Girlfriend“ švedske pop pjevačice Robyn (koju je posvetila Muzeju prekinutih veza) i Springsteenove „Hungry Heart“ koju je otpjevala uz pomoć publike.

Nakon nastupa manje poznate, ali ništa manje zanimljive sestre Lucy, te za Lisinski (koliko mi je poznato) neuobičajene dvadesetominutne pauze, uslijedio je recital Rufusa Wainwrighta koji je otvoren pjesmom „Grey Gardens“ čime je započeo niz pjesama koje se nalaze na njegovom kompilacijskom, best of albumu Vibrate koji promovira ovom turnejom, da bi uslijedile dvije nove pjesme: „Argentina“ (posvećena njegovom suprugu Jörnu Weisbrodtu) i „Friends“.

Svoju strast prema operi, osim što je istaknuo da mu je najdraža operna pjevačica naša Zinka Kunc Milanov, Wainwright je iskazao i izvedbom završne arije „Les feux d'artifice t'appellent“ iz svoje autorske opere Prima Donna. Za tu svoju operu kaže da je dobila i dobre i loše kritike, no to, kaže, ovisi o tome voli li netko glazbu ili ne. Iako riskiram da me se svrsta u ovu drugu kategoriju, izvedena arija me nije oborila s nogu.

Kad već pišem o aspektima koncerta kojima nisam bila zadovoljna, Rufusova nejasna vokalizacija je nešto što mi doista jako smeta i ruši dojam sinoćnjeg koncerta, kao i općenito slušanja njegovih pjesama. Čudno mi je to kod jednog zaljubljenika u operu, cabaret i starije majstore moderne glazbe iz ere Tin Pan Alley kod kojih je razgovijetnost bila jedan od ključnih elemenata izvedbe. Njegova prečesto zatvorena dikcija pogotovo dolazi do izražaja kad pjeva duete sa svojom sestrom koja je u tom aspektu gotovo potpuna suprotnost, a radi tog stila pjevanja Wainwrightovi tekstovi ostaju nedovoljno jasno interpretirani.

A upravo su njegovi tekstovi, toliko tehnički i stilski sjajno napisani, a bez da se sadržajnost gubi iz vida, najsvjetlija točka i Rufusovih pjesama, kao i pjesama njegove sestre. Valjda je poetičnost obiteljska crta. Ponekad šaljivi, ponekad melankolični, na momente možda nekome i bizarni, tekstovi su mu uvijek pedantno strukturirani i vrhunski zapakirani.

Rufus Wainwright je sinoć nastupio bez pratnje ostalih glazbenika, sam se prateći na klaviru odnosno gitari. Iako mi kod većine pjesama to nije smetalo (Wainwright je ipak vrlo dobar pijanist i nešto slabiji gitarist), kod nekih bi možda dojam bio bolji da je s njim na pozornici bio prateći bend („April Fools“, „Jericho“, „Out of The Game“).

Vrhunac večeri mi je zato bila odlična a cappella izvedba pjesme „Candles“ s njegovog posljednjeg studijskog albuma Out of The Game i već je ona bila dovoljna da se isplati cjelokupni koncert.

  Tekst: Ana Hotko
Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."