Rambo Amadeus @ Sax
16.05.2014. 20:59
[caption id="attachment_1996" align="aligncenter" width="547"]
Rambo Amadeus (izvor: Facebook)[/caption]
Rambo care kupi nam cigare
Kiše i vjetrovi ovih dana u regiji nose sve pred sobom. Stanje prirodne katastrofe proglašeno je u mnogim mjestima. Takva situacija direktno je utjecala na razne aspekte društvenog sistema. Jedan od tih aspekata je i glazbeni svijet. Nemali broj glazbenika odgodilo je svoje koncerte zakazane ovog vikenda; što zbog nemogućnosti dolaska na mjesto događanja, što zbog solidarnosti i suosjećanja s ugroženim stanovništvom. Vremenske neprilike, iako nešto slabijeg intenziteta, pogodile su i Zagreb. Kiša, vjetar, hladnoća i vlaga portretirale su neljubaznu zagrebačku noć u četvrtak, 15. svibnja. Ipak, za sve one koji nisu odlučili ostati u udobnosti svojega doma postojalo je samo jedno mjesto za otići – Palmotićeva 22/2, točnije klub Sax. Tamo je nekadašnji Mega Car, a sadašnji Svjetski Kilo Car – Rambo Amadeus, spremao show koji je svima učinio dan pozitivnijim.
Namjerno kažem show jer nazvati Rambov nastup koncertom bilo bi neprecizno. Ja bih to okarakterizirao kao nekakav mix glazbenog koncerta i stand up komedije, jer doze smijeha i kvalitetne glazbe, koje su sinoć eskalirale u Saxu, bile su na vrhuncu.
Nedugo nakon izlaska na pozornicu Rambo je odmah uspostavio odličnu komunikaciju s publikom od koje je ponekad tražio malo više sudjelovanja. Tako je sve okupljene pokušao potaknuti na tjelovježbu kada je, s ostatkom glazbene družine na bini, tražio da zajedno s njima izvedu mali performans. Izgledao je tako da s vertikalno uzdignutom rukom svi naprave nekoliko krugova. Možda se i čini pomalo budalasto, ali kada se nađete u toj situaciju, vjerujte, vrlo je simpatično. U Ramba zajebancije nikad dosta.
Ipak, ta zajebancija odiše vrlo snažnim sarkazmom i satirom u kojoj gotovo ništa nije beznačajno, makar se na prvu tako činilo. Kritizirajući sve trulo i ono što bi trulo moglo postati, Rambo se ne libi oprati ni samoga sebe. Tako je nekoliko puta tijekom večeri ispalio foru na svoj račun, ismijavajući odluku nastupa na Euroviziji 2012. Mnogi su mu istu zamjerali, ali čini se da je taj neuspjeli podvig uspješno ostavio iza sebe.
Iako je svakim tonom, rifom i riječju zainteresirao publiku, „Koliko je jedan“ bila je jedna od onih stvari na repertoaru koja je publiku potpuno unijela u koncert. Pardon, show. Tada je „najveći filozof estradne misli“ imitirao Pitagoru i Einsteina, što je vrlo teško opisati riječima, ali je u svakom slučaju urnebesno. Uslijedile su „Fela Kuti, druže stari“ i „Privatizovat“, a onda je došla na red legendarna „F.A.P. mašina“. Čuti glazbeni dio te pjesme, te priču kako Rambo odbija šeicima prodati F.A.P. za 15-ak zlatnih poluga bio je vrh večeri. Blizu tog vrha su bile pjesme „Karakter“ i „Hali invalid Hari“, ali „F.A.P. mašina“ je odnijela pobjedu.
Zadnja pjesma na repertoaru bila je „Don't happy, be worry“, nakon koje je je uslijedio već ustaljeni povik publike „Rambo care kupi nam cigare“, što je zapravo bio poziv na bis. Kada su to čuli glavni akteri večeri, vratili su se i izveli još jedan performans. Ovoga puta „gluvi glavočki tvist“, ne znam da li uopće ima smisla opisivati kako je to izgledalo, ali u svakom slučaju, opet pomalo budalasto, ali vrlo simpatično. Nažalost, nisu odsvirali više ni jednu pjesmu unatoč tome što je publika vjerno pjevala pjesmu „Čobane, vrati se“.
Na kraju bih volio skrenuti pozornost na neke stvari instrumentalno-tehničke prirode. Prije ovog showa nisam doživio ni jedan razgovor u kojem su se hvalile sviračke sposobnosti Ramba Amadeusa (pri ovome mislim na cijeli bend). Žargonski prosto rečeno, sviraju prejebeno. Svi od reda glazbeno su potkovani i bez ikakve sumnje se može reći da se tu radi o vrhunskim umjetnicima koji su „privatizovali“ jazz muziku te ju u sebi svojstvenom obliku, nesebično daju svima na uživanje.
Tekst: Filip Kordovan
