photo: marisol, credit: Vanja Babić
marisol u dvorištu ALU – mango pop koji liječi vječni saudade za ljetom
25.09.2021. 10:23
Sinoć smo se u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti uz komadić mango popa i službeno oprostili od ljeta. Bend marisol održao je, baš na prvi dan jeseni, promociju svojega albuma prvijenca ''Žene mape'', jednoga od zvukovno (i vizualno) najljetnijih i najegzotičnijih ovogodišnjih albuma.
marisol su nas svojim milozvucima odveli na putovanje svojom mapom svijeta, ali i na ono unutarnje putovanje kroz nas same. Mango pop zvuči kao sunčan dan, kao slani ljetni povjetarac koji lagano njiše palme i kao šuštanje mora na nekoj mirnoj obali, dok se u daljini čuje zvuk klasične gitare čije žice sviraju bossa novu. Ili možda kao muzika koja svira dok sjedite na osunčanoj terasi francuskog caféa sa šeširom na glavi.
Kako god vizualno opisali ili zamislili njihovu glazbu, svi željni kušanja manga i ljubitelji ljeta sinoć su mogli uistinu uživati. Tvorci ovoga unikatnog žanra, akustično-elektronski duo koji čine Josipa Granić i Erol Zejnilović, prvi su se put uživo predstavili i uz bendovsko pojačanje. Na scenografski posebno uređenoj pozornici prepunoj zelenila obasjanoga reflektorima koje se uklapa u estetiku onoga što marisol jest, sinoć su im se pridružili Jerko Jurin na bubnjevima, Marino Vinja na basu i synthevima te Katarina Matković kao prateći vokal, a na nekoliko im se pjesama pridružila i violinistica Lucija Stanojević.
Kao uvertiru u koncert odabrali su pjesmu ''Mango'', a putovanje se nastavilo uz ''Žene mape'', ''Trio de Janeiro'' i ''Kontrol frik''. Njihova je energija svojevrstan miks slatke dječje razigranosti i opuštenosti te zabrinute ozbiljnosti, i dok nas njihove pjesme akustički tjeraju na ples i gibanje tijela, lirički nas istovremeno osvješćuju i bacaju u realnost, daleko od te bezbrižnosti koju ljetni ugođaj izaziva. Iako naizgled paradoksalan, ovakav spoj inteligentnih stihova i razigranih ritmova te Josipina sanjivog vokala koji pruža smiraj i zvuči nekako kao zagrljaj utopit će vas u ljetnim reminiscencijama i introspekciji, ali i natjerati da pomislite kako je bezbrižan ples i potpuno prepuštanje (barem trenutno) rješenje za sve na čemu ste, sad kad je ljeto gotovo, shvatili da u budućnosti morate poraditi.
I tako je publika sinoć disala uz marisol. S jedne vam strane ''Sidrom'' dodirnu dušu, kopaju po emocijama i zovu na površinu sve što ste u posljednje vrijeme uspjeli u sebi zatomiti, a onda vas pjesmom ''Dijete'' rasplešu i dopuste da ponovno udahnete svježi zrak. Teško da je sinoć u ALU itko samo pasivno slušao, bez obzira na to kako je to na površini izgledalo. Njihova se glazba proživljava. Možda biste na trenutak pomislili da to banalno zvuči, ali tako je, što više osluškujete, to više shvaćate – i sebe i njih.
Publika je, uljuljana u njihove sanjive note, na bisu ipak ponovno htjela plesati uz ''Dijete'', a osim toga odsvirali su jednu novu pjesmu te obradu pjesme ''Sama'' novovalnoga benda Via Talas. Tako su marisol sinoć u dvorištu ALU (ili smo ipak bili na brazilskoj plaži?) izliječili naš vječni saudade za ljetom i uvjerili nas da im se uvijek možemo vratiti kako bismo evocirali ljeto kada nas uhvati nostalgija.
