Mario Biondi @ KD Vatroslava Lisinskog
15.10.2014. 19:54
[caption id="attachment_4219" align="aligncenter" width="547"]
Mario Biondi © Anita Nadj[/caption]
Ljubitelji jazza i soula u utorak su mogli uživati u specifičnom glasu Marija Biondija koji je uz pratnju sastava The Italian Jazz Players nastupio u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Iako je zvanično trebao predstavljati svoj posljednji studijski uradak, album Suns, za svoje prvo druženje sa zagrebačkom publikom Biondi je ipak odlučio prošarati svojim cijelim repertoarom. Tako su, što se tiče izbora pjesama, sinoć ipak dominirao album Handful of Soul iz 2006. godine s kojim je i otvorio i zatvorio koncert, kao i album If iz 2009. godine. Na potonjem se, između ostalih, nalazi pjesma „Something That Was Beautiful“, koju je posebno za Biondija napisao veliki Burt Bacharach, a koju je i sinoć izveo.
Glas ovog Talijana u nižim lagama neodoljivo podsjeća na legendarnog Barryja Whitea. Fleksibilnost mu se povećavala što je više koncert odmicao, pa je pokazao kako se lako prebacuje iz registra u registar, veliku lepezu raznih glasova koje može proizvesti, kao i uistinu zavidan raspon. Tu sliku, nažalost, narušava prilično zatvorena artikulacija radi čega je teško razumjeti tekst koji Biondi pjeva. Ipak se moglo razabrati da se u njegovim tekstovima pojavljuje i previše klišeja i ponekad kao da mu je najbitnije da „rima štima“, a u čak dvije sinoć izvedene pjesme objašnjava zašto je u ekstazi. No to publici u Lisinskom očito nije smetalo, jer je iz pjesme u pjesmu reagirala sve toplije i burnije. Prve ovacije Biondi je zaradio nakon izvedbe „On a clear day (you can see forever)“ i „Cry anymore“, a najburniju reakciju izazvao je izvedbom poznatog hita The Temptations, „My Girl“, kao i svojeg najvećeg hita – „This is what you are“.
Uistinu lijepoj atmosferi, na kojoj se Biondi u nekoliko navrata tijekom koncerta zahvalio, pridonio je i prateći sastav koji su sinoć činili klavijaturist Claudio Filippini, (kontra)basist Tommaso Scannapieco, gitarist Michele Bianchi, trubač Gianfranco Campagnoli, saksofonist i flautist Daniele Scannapieco, te bubnjar Lorenzo Tucci koji je svojim solima osvojio mnoge u publici. Iako je tu bilo i ponekih previše zapetljanih i zamornih solaža, i virtuoznih tehniciranja koja se ponekad čine sami sebi svrhom, The Italian Jazz Players pokazali su se kao pratnja koju bi mnogi solo pjevači mogli poželjeti. Možda bi im se samo trebalo sugerirati da se na nastup u tako glasovitoj dvorani ne dolazi odjeven u najobičniju majicu i traperice.
Tijekom gotovo dvosatnog koncerta Mario Biondi se pokazao kao dobar showman koji s lakoćom ostvaruje komunikaciju s publikom u koju je pred kraj koncerta i uplesao. Iako koncert nije bio rasprodan, te iako je možda i manjkalo iskazivanje Biondijeve emocionalne povezanosti s glazbom koju izvodi, za vjerovati je da će se Biondi i njegovi talijanski jazz svirači vratiti hrvatskoj publici.
Tekst: Ana Hotko
