Letu Štuke u Vintage Industrial Baru
09.11.2014. 11:13
Još jedan zagrebački četvrtak lagano je išao prema kraju, oblačno-siv kao i protekli dani, no ovog puta su nam s oblacima doletjele u puni Vintage i Sarajlije Letu Štuke. Oko 10 i pol na stage se penju Djani Pervan (bubnjevi, udaraljke), Emir Jugo (gitara), Bojana Ahac (klavijature) i Dejan Ostojić (bas gitara). Za njima dolazi i Dino Šaran, hvata svoju gitaru i otvara koncert sa ˝Nekad kad poželim˝.
Mislim da o ovim legendama Sarajevskog rocka ne treba puno pisati, ni ekipu i diskografiju posebno predstavljati. Pjesme su najčešće ljubavno-emotivnog karaktera ili se bave socijalnim problemima, ali što god da opjeva, Dino pogađa u srž!
Promatrajući Šarana tijekom prvih par pjesama kako ne skida ozbiljnu grimasu s lica pitala sam se je li već počeo koncerte shvaćati zdravo za gotovo. No ispalo je da previše očekujem, i da njemu, kao i prosječnim, mlađim kolegama ipak treba period stapanja s nametnutom okolinom dok se ne raspištolji. Ipak je prvim dijelom i u publici vladala gotovo začuđujuća ozbiljnost i mir, dok se nisu i jedni i drugi opustili i rasplesali uz brže stvari. Uskoro nas je Šaran upitao „Jel vam dobro?“ i nakon urlika iskomentirao da je „Malo vruće, al odlično“. ˝Kredenci su pali˝, a publika podivljala, nastavili su s ˝FGR˝ i pogodili kombinaciju za razvaliti.
U set listi, moram istaknuti, odlično posloženoj, prvi je album ipak najzastupljeniji. Također je kod prisutnih najbolje primljen, vidi se da je bio podloga vjernoj publici koja cijeni čitav opus. Štuke nisu jedan od onih bendova s fanovima koji slušaju samo zadnji ili prvi album, jer se, u principu, nisu puno pomakli sa svog klasičnog pop rock izričaja, volite ili sve ili ništa. Tako su, tradicionalno, najveće oduševljenje izazvale ˝Mjesto za dvoje˝, ˝Tesla˝ i ˝Minimalizam˝, ali je ekipa redom iz sveg grla pjevala stihove gotovo svake pjesme. Na Šaranovo pružanje mikrofona publici gromoglasan odgovor nije izostao ni jednom. Svakom novom pjesmom oduševljenje prisutnih kao da je raslo te se stvorila opuštena, ugodna atmosfera. Imali smo prilike čuti i ˝Proteini i ugljikohidrati˝, ˝Brojevi računa˝, ˝Ljudi crne puti˝, ˝Šutiš˝, ˝Gorile u magli˝, ˝A kada boli˝, ˝Signali˝…
Poseban gost večeri je bio Igor Pavlica (Jinx, Kawasaki 3p, Haustor) koji nam je svojim izuzetnim trubačkim dionicama uljepšao nekoliko pjesmama kao ˝Sunce˝, ˝Bella Donna˝ i ˝Psycho˝.
Uživljena publika izvukla je bend bez većih napora na dva bisa. U prvom se vraća kompletni bend i zaključuje koncert sa ˝Mjesto za dvoje˝. Na drugi bis izlazi solo Šaran s gitarom oko vrata i premijerno izvodi novu pjesmu ˝Žad˝, u svojoj klasičnoj tugaljivo-ljubavnoj maniri, te nakon puna dva sata nastupa zatvara svirku i za sobom ostavlja zadovoljnu publiku.
Ima nešto u osmjehu jednog glazbenika iz čega se može pročitati da taj instrument drži u rukama s guštom i željom približavanja svoje glazbe publici. Upravo sam tu iskru vidjela na licima Sarajlija, al nećemo se zavaravati, kod ovakvih bendova ne treba očima tragati za tom iskrom već sklopiti iste i onim unutarnjim, nevidljivim čulom je osjetiti, osjećati. Tekst: Andrea Kovač
