Koncerti

Kundyak Mezhie + Elephant And The Moon @ Klub.

Kundyak Mezhie + Elephant And The Moon @ Klub.

[caption id="attachment_3950" align="aligncenter" width="547"]Branko Dragičević (Kundyak Mezhie) © Srđan Savković Branko Dragičević (Kundyak Mezhie) © Srđan Savković[/caption]

Klub. je ovog četvrtka, u sklopu svojeg programa Joyride, zagrebačkoj publici ponudio pravu indie poslasticu u obliku izvođača Elephant and the Moon i Kundyak Mezhie.

Petar Vranić (Elephant and the Moon) ovog puta je ponovno nastupio kao solo izvođač, ali to ga nije spriječilo da podijeli svoj fenomenalni autorski repertoar s očekivanom dozom kvalitete. Iako sam ga već imao prilike slušati i solo i s bendom, Petar je ponovno pokazao da zaslužuje titulu jednog od ponajboljih mladih domaćih kantautora. Sa svojim pjesmama, kroz 40 minuta svirke, uspio je hipnotizirati tada još uvijek malobrojnu publiku. Lagana gitara i kvalitetan nježan vokal bio je pravi recept za ovaj tmurni jesenski dan. Uz pjesme kao što su „The good life“ i „The Night Is Catching Up With Me“ publika je pozorno slušala njegov nastup i pratila ritam gitare polagano se ljuljajući. Koliko god da nastup pune postave Elephant And The Moon daje osjećaj punijeg zvuka, čak i kada Vranić nastupa solo, nije potrebno ništa više. Nažalost, satnica svirke nije ostavila prostora za pokoju priču između pjesama, a tko je bio prije na njegovim nastupima zna da je to nešto što Petar voli raditi, te se na taj način još bolje poveže s publikom. Što se više bližio kraj Petrovom nastupu, to mi je više rasla ideja kako je pravo vrijeme da Elephant napokon snimi i izda album, jer mislim da publika za isti postoji, a pjesme su definitivno dovoljno ispolirane za studio. Nakon „Slonića“, na red je došao splitski bend Kundyak Mezhie. Ovaj old school psychadelic jam / pop rock bend nisam imao prilike ranije čuti. Iako je bend relativno nepoznat u zagrebačkim krugovima, prostor gdje je sama pozornica bio je ugodno popunjen u trenutku kada su se momci primili instrumente u ruke. Oformljen 2005. godine, bend svira isključivo autorsku glazbu koja nudi pravi mix arhaičnog zvuka. Ovaj četverac je definitivno kvalitetno uigran, što se moglo doživjeti na sinoćnoj svirci. Krenuvši s laganijim stvarima polagano su dizali atmosferu tijekom cijele izvedbe. Ono što mi je najviše sjelo je taj „jam“ aspekt ovoga benda. Odlične gitarističke solaže gitarista i pjevača Branka Dragičevića, popraćene ritmičkom svirkom ostalih članova benda, svaki put su iznjedrile aplauz i deranje publike. Iako je, kao što sam već spomenuo ranije u tekstu, početak svirke bio rezerviran za laganije pjesme koje su više orijentirane ka psihodeliji, svakom novom pjesmom ovaj bend je davao bogatiji i bogatiji zvuk koji ostavlja prostor da se još više razvije na nekoj live svirci, možda s ponekim gostom koji bi već spomenutom „jam“ aspektu benda doprinio s nekim ludim dionicama na klavijaturama ili možda čak saksofonu. Ne znam je li to neki smjer kojim bi Kundyak Mezhie htio kročiti, ali tu ideju ne mogu izbiti iz glave.

Poslije benda, za glazbu su bile zadužene DJ Maya & Ronca koje su publici do kraja večeri nudile svoj izbor hitova indie scene. Definitivno ugodno provedena jesenska večer. Tko je bio zasigurno nije ostao razočaran, a ostalima toplo preporučujem da prvom prilikom poslušaju ove izvođače. Tekst: Filip Bušić

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."