Odličan Kries u neprirodnom staništu
17.12.2019. 10:38
Festival Nebo, kino SC, Zagreb, 2005. godina. Kries nastupa, publika sjedi. Kries dolazi do druge pjesme, publika je na nogama, svi su zgurani u prostor između pozornice i prvog reda kina i do kraja koncerta na prestaju plesati. Festival Druga Godba, Križanke, Ljubljana, 2006. godina. Kries nastupa, publika sjedi. Mojmir uzima tapan i kreće kroz publiku, dva tada ponešto mlađa idiota iz Hrvatske kažu "nismo došli tu da bi sjedili" i kreću za njim. Nekoliko ljudi ostaje plesati ispred pozornice, ali dvije tisuće ljudi iza njih sjedi. Pravdamo si to činjenicom da se ipak radi o Slovencima.
Festival Zg Etno Stage, Lisinski, Zagreb, 2019. godina. Kries nastupa, publika sjedi. Kries dolazi do druge pjesme, napola puna mala dvorana Lisinskog ostaje sjediti. Kries dolazi do treće pjesme, nekoliko hrabrih pleše u kutu dvorane, svi ostali sjede. Atmosfera podsjeća na Ljubljanu, a Lisinski počinje djelovati kao krajnje neprirodno stanište za Kries. Sve ostaje isto do bisa. Većina sjedi, a onih nekoliko hrabrih u kutu se potpuno isključilo iz stvarnosti i prešlo u uobičajeni šamanski trans. Oni više nisu na parketu Lisinskog nego na betonu Tvornice, kamenju Medvedgrada, zemlji Gradine...Koncert dolazi do bisa, kreće Zumba, i onda odjednom promjena. Publika je već bila u standing ovation položaju, a onda ih je samo ponijelo. Ista magija koja se dogodila prije petnaestak godina u Kinu SC sinoć se dogodila pri kraju koncerta.
.jpg)
foto: Kries, credit: Marko Šolić
Sa zakašnjenjem, ali je došla. Za nekoliko sekundi prolazi između stolaca bili su puni ljudi, a svi koji su samo došli provesti mirnu večer u Lisinskom odjednom su se našli u istom šamanskom transu s ekipom iz kuta. Što se događalo do tada - tko zna. Problem zasigurno nije u samom bendu, oni su uvježbani kao u najboljim danima. Čak i kad Mojmir počne potpuno krivu pjesmu ostali to izvuku tako da nitko ništa ni ne primijeti. S druge strane, manji dio problema možda je u tome što sviraju. Već smo pisali o tome kako je lijerica nekad bila osnov zvuka Kriesa, dok danas na pola pjesama Ivo samo pjeva backup vokale. Sve ok, zvuk se razvija s vremenom, a Kries je vratio dobar dio melodioznosti od doba kad su im se Erol, Koni i Levi prvi put priključili. Ali zašto onda na drugom bisu ponoviti jednu od novijih pjesama, kad se nekadašnji glavni hitovi nisu ni izveli? Kako očekivati da završno "Ko štono i oćemo ' ko Bog da" ostane odgovoreno, ako se Konji ne izvode godinama? Koncert traje koliko traje, ustanova poput Lisinskog ima svoja ograničenja, a Kries ima dovoljno pjesama da ne stanu sve u jedan koncert. Ali za Livere i Konje se mora naći mjesta. Po mogućnosti u bloku s Javorom. Može i s nekim novim stvarima koje tjeraju na ples, npr. Dodole - Javor - Livere - Konji bi bila ubitačna kombinacija.
.jpg)
foto: Kries, credit: Marko Šolić
Bi li to publiku diglo na noge ranije - nemam pojma. Možda smo u zadnjih petnaest godina samo napredovali do točke u kojoj je Slovenija bila nekad, pa smo postali uštogljeniji. A možda samo uobičajena Kries publika nema 150 kuna za ulaznicu pa nisu ni došli. Nebitno, jer oni koji su bili su barem na kraju mogli shvatiti zašto se Kries bez pretjerivanja stavlja u rečenicu "najbolji live bend u Hrvatskoj". Bend koji čak i Lisinski digne na noge, što je prije njih napravila samo Apocalyptica. I bend na čije koncerte dolaze sve generacije, pa na izlazu iz dvorane vidite tatu i klinca koji je možda bio na jednom od svojih prvih koncerata i onda jednostavno morate malo osluškivati što pričaju.
"I, kako ti je bilo?"
"Super! Samo je bilo malo glasno!"
.jpg)
foto: Kries, cerdit: Marko Šolić
