The Underground Youth stavili „točku na i“ svojim trećim nastupom u Močvari
22.03.2018. 09:29
Treći put u samo tri godine Močvara je ugostila samozatajne britanske post-punkere The Underground Youth.
Štošta se promijenilo od posljednje njihove svirke kod nas u svibnju 2016. godine: bend se preselio u Berlin, promijenili su gitarista, izdali novi LP (uz EP i zbirku ranih snimaka)… A u međuvremenu i postali proračunati koncertni stroj kojem žice na gitari više ne pucaju olako kao nekad.
Najprije bih se osvrnuo na spomenuti prošlogodišnji album ''What Kind of Dystopian Hellhole Is This?''. S njime je bend rafinirao svoj zvuk i podigao letvicu više, naročito u smislu ravnoteže između umjetničke vrijednosti glazbe i komercijalnosti zvuka. Naravno, ne pričam o velikim tiražama i prodaji, no zasigurno sve veći broj ljudi diljem svijeta zapaža što radi ova pomalo misteriozna četvorka. No, sinoć kao da nisu htjeli posebno promovirati svoj posljednji album pa su na svoju setlistu ubacili ponajbolje sa gotovo svih svojih dosadašnjih albuma.
A setlista je bila slična, ako ne i identična onoj iz Kijeva otprije desetak dana. Otvaranje s novom ''You Made it Baby'' gdje snažno vuku na The Cramps, nastavak s ''hitovima'' ''Juliette'' i ''Madmoiselle'', zakuhavanje atmosfere s najpoznatijom ''Morning Sun'' i odlično izvedenom ''Hope & Pray'' te ponovno spuštanje s gorkim pilulama zvanim ''Delirium'' i ''Strangle Up My Mind''. No, prava katarza dogodila se na posljednjoj pjesmi glavnog dijela koncerta, ''The Rules of Attraction'', stvari s njihovog prvog albuma ''Morally Barren''.
Novi se gitarist odlično uklopio u sastav, no primarno je bio koncentriran na izvedbu, a manje na ''razbacivanje'' koje su prakticirali ponajviše basist, a u nešto manjoj mjeri i bračni par Dyer. Na pozornici i oko nje nije bilo ničeg što bi odvlačilo pozornost s glazbe, koja nije bila spontano divlja kao na prošla dva koncerta, no nekako su mi ovaj put odgovarali ta profesionalnost i perfekcionizam… Vrlo dobru svirku elegantno je začinila i cinematična rasvjeta bez suvišnih detalja i efekata, baš onako kako voli filmofil Craig Dyer.
Publika je na bisu dobila još dvije pjesme: ''Heart on a Chain'', najveseliju u katalogu The Underground Youth te ''I Need You'', jednu od pamtljivijih stvari s albuma ''Delirium''. Htjeli su još; Kijevljani su, koliko vidim, dobili i obradu ''Your Sweet Love'', no sat i nekoliko minuta istodobno old-school i svježeg, modernog post-punka bilo je sasvim dovoljno, naročito uzevši u obzir razmjerno povoljnu cijenu ulaznice. Svojim su trećim nastupom u kratkom razdoblju The Underground Youth zacementirali svoj odnos sa hrvatskom publikom i, čini mi se, stavili ''točku na i'' u strogo koncertnom smislu. Bilo bi, zapravo, šteta da se vrate prebrzo; možda je vrijeme za predah od Močvare i pauzu od barem dvije-tri godine. Bit će nam tako puno zanimljivije kad se idući put vrate.
