Werefox - promocija albuma u Attacku
28.04.2016. 20:29
Mjesto radnje: AKC Attack. Vrijeme radnje: sinoć, oko 22:30. Razlog dolaska: promocija albuma "Das Lied der Maschinen". Bend: Werefox. Jučer smo u zagrebačkom klubu Attack imali prilike sudjelovati na promociji drugog studijskog albuma grupe Werefox, "Das Lied der Maschinen", koja trenutačno mini turnejom po Hrvatskoj laganim, ali čvrstim koracima stvara krug fanova na našim prostorima. Nažalost, ako ćemo suditi prema jučerašnjem odazivu u Attacku, gdje nas je u trenutku najveće gužve bilo možda 30-ak (uračunati su i članovi benda), zasad je taj krug relativno malen, ali kako se kaže - "per aspera ad astra", tako da ne sumnjam da će kroz par godina i to doći na svoje mjesto.
O Werefoxu smo nedavno već pisali pa se ne bih htjela raspisivati o njima, osim da se radi o slovenskom alternativnom rock bendu čije se agresivne i glasne, a opet iznimno melodične pjesme, brzo uvlače pod kožu slušatelja.
Jučerašnja svirka započela je pjesmom s novog albuma pod nazivom "Holy Rage" koja je možda malobrojnu, ali svakako entuzijastičnu publiku privukla prema pozornici i tamo je zacementirala do kraja koncerta. S novog albuma se prešlo na stari i pjesmu "The Redneck Genius Story", čija je pozitivna energija malo zagrijala tad još ukočenu atmosferu okupljenih u Attacku. S obzirom na lyricse, teško je ne prepoznati komični element u tome: "For every fakeness you commited, for every glimpse of braveness that never shone thru...you shall be tried and sent to hell my dear".
Nakon priče o genijalnoj seljačini, Werefox se vratio na promociju albuma te se, počevši sa "Divination", koja je uzrokovala prvo ozbiljno cupkanje i poskakivanje, prešlo na "I Wanna Swimm", meni osobno najbolju stvar s novog izdanja. Vizualno privlačan početak s igrom svjetala i dimom bio je odličan uvod u mračnije zakutke Werefoxovog novog albuma. Zavodljive polagane dionice koje polako postaju sve žešće i žešće bile su prava poslastica prilikom preslušavanja albuma. Jedan od razloga za to je naravno vokal Melée, čija me boja glasa, kao i zavidan raspon istog, neodoljivo podsjećaju na mješavinu Cranberriesa i Guano Apesa. Međutim, kad je jučerašnja svirka u pitanju, moram priznati da me Melée ipak nije oduševila jer sam imala osjećaj da se kroz čitavu svirku "suzdržava", umjesto da oslobodi glaščinu koju čujemo na albumu. Kao posljedica, visoke su dionice u dobrom dijelu pjesama zvučale donekle piskutavo.
Nakon par laganica, Werefox je razvalio po žestokima "Orange Red" i "Triads", čiji je "elektronički" zvuk, praćen odličnom ritam sekcijom, neočekivano dobro odgovarao u mračnom, industrijskom Attacku. Vrludajući između starog i novog albuma, između laganog i žestokog, popa i industral rocka, Werfox je odsvirao još nekolicinu pjesama ("Magic Man", "Omnisentient") te završio regularni dio svirke prvim albumom i pjesmom "March Of The Finest".
Na veselje publike, a vjerujem i članova benda, ekipa je uspješno prizvana natrag na pozornicu. Za sam kraj Werefox sačuvana je stvar "Urgency", kojom se Werefox u pozitivnom tonu pozdravio od Zagreba i Attacka.
Iako je tijekom jučerašnje svirke bilo stvari koje bi se mogle popraviti, poput stišane Melée i istovremeno pretjerano glasnog instrumentala, nekoliko nas je imalo priliku uživati u jednoj dobroj i kvalitetnoj svirci benda čije vrijeme tek dolazi.
