photo: Swans, credit: Patricija Flikač
Swans u Kinu SC: Povratak razarača tijela i proždiratelja duše
09.11.2023. 19:20
Nakon sedam godina izbivanja, Zagreb su sinoć posjetili legendarni Swansi i pred punim Kinom SC još jednom potvrdili da su odlasci na njihove koncerti jedan od najekstremnijih “sportova” u svijetu glazbe.
Swansi su ove godine objavili novi studijski album “The Beggar” i nakon čak sedam godina se zaustavili u Zagrebu. Vijest o novoj turneji i albumu kultnih Swansa obradovala je mnoge, a to potvrđuje i rasprodan sinoćnji koncert u zagrebačkom Kinu SC. Koncerti Swansa predvođenih (i stvarno to mislim u punom značenju te riječi) jedinstvenim multiinstrumentalistom Michaelom Girom uvijek su iznimno iskustvo. Za početak nikada ne znate koji repertoar će vas dočekati i kakav plan su Gira i ekipa skovali upravo za tu večer, ali ono što je sigurno je da publiku svaki put na meniju dočeka gozba za um, tijelo i dušu (što god ona bila).
Predjelo jučerašnje večere bio je nekadašnji član Swansa Norman Westberg, koji je publiku uveo u jedan sasvim drugačiji svijet od onog koji je ostavila ispred ulaznih vrata u SC. Točno u najavljenih 21:15 na pozornici svoje mjesto su zauzeli Swansi s Girom na centralnoj poziciji i bilo je vrijeme za glavni obrok, i to kakav... Već prvi taktovi prve pjesme uzburkali su atome, i one u ambijentu, ali i one u nama... Ako je bilo onih poput mene koji su od posljednjeg susreta sa Swansima smetnuli s uma s kim točno imaju posla, brzo se vratilo... Zanima me i kako je bilo onima koji ih gledaju po prvi puta. Znaš da su glasni, puno njih je glasno, ali Swansi idu nekoliko stepenica iznad. Bilo je puno i onih pripremljenijih koji su došli s čepićima za uši, ali postoji nešto na što ne možeš staviti čepiće...vibracije. Iskreno, nemojte zamjeriti, teško mi je reći koja je bila koja pjesma i kakva je bila setlista, ali na ovakvom koncertu mislim da to niti nije ni najvažnije.
Swansi, s Girom kao pomahnitalim šamanom na čelu, namjereni su od samog početka da sažvaču vaše duše i samelju vaše tijelo. I dok vibracije paraju kroz vaše stanice, a zvuk reže vaše misli kao kirurški nož, Gira dirigira svojim paklenim orkestrom nevidljivim vatrenim bičem, bjesomučno vitlajući kroz zrak. Drže vas u tom grozničavom vakuumu podižući i smanjujući temperaturu po svojoj volji. U tom vakuumu ne postoje misli van onoga što se upravo događa jer vas uragan zvukova i vibracija drži fokusirane samo na tada i tamo. Taman kada mislite da ne možete više, dobijete prijeko potrebno smirenje. To smirenje vas jako brzo može uljuljuškati i biti u potpunom kontrastu s grozničavom atmosferom samo nekoliko trenutaka ranije, a kada se opustite kreće opet i to jače i jače.
Zanimljivo je to iskustvo, kao kada jedete jako ljutu papričicu. I ne mislim na chilli, nego tešku artiljeriju, Bhut jolokija, milijun Scovillea, na rubu si da ne možeš, ali možeš, tijelo ti još može, um vrišti, ali može i on. Ili roller coaster, pitaš se zašto si ovo radim, a nalet adrenalina je opet dovoljno opojan da na rubu ugode i očaja uživaš, a nakon što prođe misliš si, pa mogao bi opet. Možda zvuči kao mučenje, možda nekome i je, jako je individualno. Neupitna je i ljepota svega što se događa među košmarom svih tih distorzija, urlika i vibracija, čitav koncert te drži na tankoj granici između ugode i boli do samog kraja koji je u Zagrebu došao nakon čak tri luđačka sata.
Koncerti Swansa nisu za svakoga. Ovo ne mislim patronizirajuće, moje tijelo je prvo kojem je trebalo podosta vremena da se prepusti. Stvar je izdržljivosti i naravno ukusa. Swansi svojim performansom testiraju granice tijela, ali i uma. Ako ste sinoć “pali” i izašli van iz dvorane jer niste više mogli, ne brinite, ipak smo na kraju svi samo krhki homo sapiensi. Dobar podsjetnik.
