"Ištekani" Good Vibrations | sound-report.com

"Ištekani" Good Vibrations

24.02.2015. 15:23

Kad u noći s utorka na srijedu zvono zagrebačke katedrale kucne dvanaest puta, scenarij koji će svoju radnju započeti 21 sat nakon toga već je svima poznat – vrijeme je za još jedan Good Vibrations (dalje – GV). U spomenutoj noći, naći će se i nekoliko ljudskih duša koje san vješto zaobilazi. Oni su u iščekivanju. Okreću se po krevetu i nikako ne mogu naći ugodno mjesto. Nestrpljivo očekuju onaj trenutak zbog kojeg su ih pozvali. Kad konačno dođe vrijeme za to, uzet će instrumente u ruke, svečano stupiti na pozornicu i svim okupljenima pokazati zašto se tamo nalaze upravo oni. Tad nestaje onaj osjećaj iščekivanja, a na pozornicu stupaju sreća i ponos. Svatko tko je makar jednom nastupio uživo zna o čemu govorim.

 Nisu samo glazbenici te večeri bili u iščekivanju, bili su i oni koji ovo događanje organiziraju. Zašto? Zato što se tog 18. veljače po prvi put održavao tzv. „ištekani“ GV i sve je zanimalo kako će publika prihvatiti novu ulogu u kojoj na prvom mjestu ipak nije skakanje i divlje plesanje. Po uočenom, može se reći da ih je ta nova uloga pomalo zatekla, no publika k'o publika – uvijek joj treba malo vremena da se pokrene.

Akustičarenje je započeo bend imena Phaneron, a nakon njih uslijedili su Denis Katanec, Luka Belani te Jeboton. Iako sve izvođače povezuje taj epitet akustičnog, svatko je na sebi svojstven način to „akustično“ prezentirao drukčije od braće mu po instrumentima.

Phaneron su za ovu priliku sve svoje pjesme preveli na hrvatski i definitivno pokazali da se na njih treba računati u budućnosti. Nisam siguran hoće li nastaviti pisati na hrvatskom, ali ako se odluče za to siguran sam da im to nije loš potez. Engleski im daje onaj štih grungea, ali hrvatski ih čini nekako pristupačnijima. Iako svi članovi benda zaslužuju pohvalu, ono zbog čega se razlikuju od drugih je upravo specifična boja, a i tehnika vokala Stefana Nožice. Takvih nema puno i trebamo ih.

Paralela bi se mogla povući između Denisa Kataneca i Luke Belanija – paralela u glazbenom smislu jer po ponašanju na pozornici, skroz su različiti. Prvi spomenuti izvođač, u svojem  je svijetu tijekom sviranja, a dojma sam kako u njegovoj glazbi gitara i vokal, iako odlično tehnički potkovan, služe kao sporedni instrumenti kojima izražava ono što mu je na pameti. Luka Belani nešto je vokalno sigurniji, no i njegova izvedba (makar u ovom akustičnom izdanju) na prvo mjesto stavlja riječi. Također je poput Denisa nastupio sam, ali nažalost, nije bio nagrađen većim brojem ljudi ispred pozornice.

Kad već spominjem publiku, svakako treba naglasiti kako te večeri ljudi nisu bili baš raspoloženi za aktivno praćenje događanja. Zapravo, ovo je GV na kojem pamtim najmanji broj ljudi, što naravno nikako ne umanjuje kvalitetu i vrijednost zvukova koji su se širili dvoranom Vintage Industrial Bara.

Završni dio programa bio je rezerviran za ansambl Jeboton. Ono što prvo upada u oči kod ovog benda je broj članova. Na pozornicu se tad popelo ni više ni manje nego četrnaestero vidno veselih i raspoloženih ljudi. Spoj gitara, udaraljki i puhačkih instrumenata uvijek je dobar recept za odličnu atmosfera, a ritam kojeg stvara ovaj ansambl svakoga tjera na skakanje. Upravo od njih sam očekivao „feštu“ koju su uporno i pokušavali napraviti, ali još jednom je publika rekla: „Ne.“ Dakako, bilo je pojedinaca koji su se pridružili slavlju, ali općenito gledajući, publika je te večeri zakazala. Šteta zbog toga jer je za odličan koncert potrebna simbioza ljudi na pozornici i ispred nje. Čini mi se da te simbioze jučer nije bilo.

Moguće je i da me standardno odlični ugođaj GV-a razmazio pa su i očekivanja, sukladno s tim, visoka.

Tekst: Filip Kordovan

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."