photo: The National, credit: Zvonimir Bregeš
The National na INmusicu #16 – welcome home, guys!
25.06.2024. 13:52
Headlinerska titula prvog dana INmusic festivala pripala je jednom od omiljenih bendova domaće publike, indie ikonama iz Ohia – The National!
Svi već znaju da The National i Hrvatsku veže posebna veza. To je ljubavna afera koja traje još od 2004. godine kada je Mate Škugor organizirao njihov, sada već kultni, koncert u KSET-u. Od benda koji održava male klupske koncerte, The National su narasli u jedan od najvećih bendova indie-rock scene, a što se tiče hrvatske priče, nakon KSET-a uslijedilo je još osam koncerata, a jubilarni deseti dogodio se sinoć na Jarunu.
Dva seta braće - Dessner i Devendorf predvođeni flambojantnim Mattom Berningerom ukazali su se na Main Stageu našeg najvećeg festivala ispred kojeg ih je željno očekivalo more ljudi preko kojeg se uskoro prelilo i more ljubavi, odnosno prva pjesma te večeri „Sea of Love“. Odlično raspoloženi bend i publika ostvarili su konekciju od prve pjesme, a u revijalnom tonu se nastavilo i kroz puna dva sata seta koja su bila pred nama. O Nationalima se sa sviračke strane nema što puno raspravljati, to je ekipa koja u malom prstu ima svoj zanat, stotine koncertnih kilometara u nogama i cijeli audio vizualni aspekt je uglancan do maksimuma. Ono što je lijepo za vidjeti je da dečki i nakon dvadeset plus godina karijere i dalje uživaju u nastupu.
Za početak su nas zagrijali s „Eucalyptus“ i „Tropic Morning News“, pjesmama novijeg datuma, a onda je krenuo i put prema ranijim izdanjima s „Don't Swallow The Cap“. Publiku je oduševila „Bloodbuzz Ohio“ s jednog od fanovima omiljenih albuma The Nationala „High Violet“. „High Violet“ je za mene osobno jedan od onih albuma koji su kao razglednice iz nekog prošlog perioda života. Svaka pjesma je jedna sličica koja priča priču. „High Violet“ meni uvijek priča samo lijepe priče...
„The System Only Dreams In Total Darkness“ i „I Need My Girl“ sjele su savršeno. Svaka očaravajuća na svoj način. Kroz cijeli ovaj divno kaotičan svijet The Nationala vodio nas je Matt Berninger. Sjajno raspoložen, vidno je uživao i bio uživljen u svaku pjesmu u potpunosti. Bilo je tu njegovog karakterističnog vrištanja, skakanja po monitorima, hopsanja po stageu, a pogotovo spuštanja u publiku i u photo pit. Ako Matt ima brojač koraka, brojka nakon nastupa sigurno je konkretna, a i njegovog roadieja koji ga prati i pazi da Matt u svakom trenutku ima dovoljnu dužinu kabla mikrofona, da se negdje ne zaplete... Respect, roadie!
Osim ekspresivnosti, Matta krasi i taj bariton... Glas mu zvuči perfektno i dalje, live kao i na studijskim snimkama, a gdje god da se nalazio na pozornici i u kojoj god aktivnosti, timinig mu je nepogrešiv i sjajno ga je gledati kako se zabavlja na pozornici (kao i ostatak benda).
Sinoć smo na Jarunu imali priliku čuti hrpetinu draguljčića iz bogatog kataloga Nationala, samo neke od njih bile su „England“, „Abel“, „Conversation 16“, „Fake Empire“, „Space Invader“, „Light Years“, „Mr November“.... Veliko finale. Ne ne, veličanstveno veliko finale krenulo je s „Terrible Love“, a završilo s strašno dobro izvedenom „About Today“. Cijeli Jarun zaljubljen u Nationale i oni uzvraćaju istim sentimentom.
Na samom kraju, dogodio se posebno dirljiv trenutak koji je vjerujem izmamio suze u oči mnogih okupljenih. Matt se spustio (ponovno) do publike i pozdravio svog dragog prijatelja Matu Škugora te i njega i njegovog sina odveo na pozornicu gdje mu se pred svima zahvalio na svemu što je za njih napravio i napomenuo da se bez njegove podrške ne bi nalazili tamo gdje su danas. Svaka čast, Matt!
The National nas je ostavio sa slatkim osjećajem i leptirićima koji nisu tako brzo odlepršali. Volimo kada se vraćaju, nadamo se skorašnjem ponovnom susretu, ipak su to naši domaći dečki!
