Good Vibrations - Bleeding on Wednesday, Pankreas, Deafness By Noise & .upset

17.04.2014. 15:52

Hard core / punk izdanje Good Vibrations

Sinoć se u Vintage Industrial Baru održala još jedna Good Vibrations večer, ovog puta u hard core/punk izdanju. Odmah pri dolasku čuo sam među gostima kluba kako su četiri benda previše za jednu večer, pogotovo kad se radi o takvoj muzici. Ispostavilo se da je odabir bendova bio dobitna kombinacija.

Bleeding on Wednesday imali su tu, inače nezahvalnu, ulogu da probiju led dok većina ljudi još stoji izvan kluba i odgađa plaćanje „skupe“ cuge za šankom ili su za stolovima i ne žele ući jer „još nema nikoga“. Tako je i bilo, premda ne u nekoj kritičnoj mjeri, a i sama svirka je lagano privukla još ljudi. Za one koji ne znaju, BOW je all-girl bend iz Zagreba koji je osnovan 2011. godine, te iza sebe ima jedan EP s 4 pjesme. Kako to zvuči? Kao j****e majke, što u teoriji bi trebalo privlačiti više ljudi nego je bilo jučer prisutno. U čemu je onda stvar? Averzije zbog toga što bi to trebala biti „muška muzika“? Jer „to ekipa puši samo zato jer su cure, neću i ja“? Nedostatak promocije možda? Primijetio sam da usprkos žestokoj muzici publika nije bila animirana, bar do negdje pri kraju kada je nekolicina klinaca krenula pogati. Čini mi se da nedostaje komunikacije s publikom i, koliko god cure voljele to što rade, ne prenosi se još na ljude koji to prvi ili drugi put slušaju. Osim toga, mislim da su odradile dobar posao.

Nakon njih na pozornicu su došli Pankreas, zagrebački već dosta poznati pankeri. Premda ne mislim da ih se može uvrstiti u klasični punk. Naime, ima neka određena doza žestine koja prelazi te granice, ali ipak uspiju ostati unutar okvira općeg žanra. Njihova afirmiranost na sceni je očita po reakcijama publike. Prvo, dvorana se napunila prije nego su počeli sa svirkom, i drugo, pogo u prvim redovima je trajao od početka do kraja nastupa uz tek pokoju pauzu. Pankreas imaju reputaciju da na nastupima daju više od svirke, stvaraju familijarnu atmosferu, stavljaju se na razinu publike, pa je lako s njima se povezati. Kroz pola nastupa su, kako to tradicija i nalaže, počastili jednog sretnika pivom, ali pod uvjetom da ga popije kroz službeni Pankreas beer-bong. Poslije toga je publika već bila dosta zagrijana. Iako su većina najvjernijih u prvim redovima bili klinci, to nije umanjivalo činjenicu da je atmosfera bila itekako žestoka. Zanimljiva je stvar kako je publika bojkotirala pljeskanje. Da pojasnim: nije da nisu bili zadovoljni svirkom (kao što se do sad moglo zaključiti), i poslije svake pjesme su se čuli uzvici, urlici, vrištanje i kojekakvi komunikacijski signali u znak podrške, ali valjda imamo porez na pljeskanje sada ili nešto tako.

Treći po redu su bili Deafness by Noise, samoborski hardcore bend koji postoji preko 20 godina. Rijetko tko u Hrvatskoj nije čuo za ovaj bend, a ako stvarno nije, vrijeme je da čuju. Njihovo dugogodišnje iskustvo se primijeti iz aviona. Zvuk – prva stavka; toliko se osjetilo da je znatno bolji od prijašnjih bendova. Osim toga, nije bilo jedne primjetne greške, po opuštenosti se vidi da su se nagledali dovoljno pozornica, tako da pogotovo na domaćem terenu nema nikakvog prostora za nesigurnost, stoga jako dobro prenose taj osjećaj u svoje pjesme i na publiku. DBN imaju malo drugačiju publiku - prvi redovi su se oslobodili za fanove malo starije od klinaca koji su im grijali mjesto do malo prije. To su fanovi stare škole hardcorea, koja me dosta asocira na Sick of It All i još neke njujorške bendove koji su započinjali u tom djelu osamdesetih. Moram pohvaliti Krmpu, vokala DBN-a, koji je definicija frontmana za ovakav tip muzike. Njie stao kretati se i skakati po pozornici od početka do kraja nastupa, pričao je s publikom između svake pjesme, te tijekom pjesama se brinuo da je svaki dio publike budan.

Krmpino animiranje je ipak publiku koštalo dosta energije i zabrinuo sam se da ju .upset neće uspjeti zadiviti i zadržati ih na nogama što pogotovo ne bi bilo za dobro za njih jer su dečki predstavljali svoj novi album Slaves Of The New World koji je izašao prije nekoliko dana. Umor se vidio na licima publike, ipak su tri benda učinila svoje. Ipak, kada su ovi Zabočani stupili na pozornicu promijenili su se izrazi lica, fanovi su ih željno dočekali, a makljaža u prvim redovima se samo nastavila. Već je postalo teško za prepoznati je li postala još žešća ili ne, ali u svakom slučaju bilo je lijepo za promjenu vidjeti publiku kako ispucava energiju na svirci umjesto da ljudi hladno stoje na kraju dvorane s pivom kako ih bend ne bi ometao dok pokušavaju zbarit nešto. Ovaj bend vidno ulaže u sebe. Iznad pozornice je visio veliki banner s njihovim logom, imaju vlastiti merch, cover novog albuma je djelo nekog tko se dobro razumije u svoj posao, imaju dobru opremu i muzičko znanje. Također, kao DBN, sviraju HC u nekom klasičnom stilu. Nastup je bio energičan, žestok, uglavnom po svim točkama kako bih zamislio da treba biti, čista uživancija bez straha hoće li vokal falšati, hoće li gitarist fulati jedan ton u solaži i hoće li basist nehotice odsvirat nešto točno.

Večer je zaključio DJ Kneža kao i svaku Good Vibrations večer. Moram priznati da sam jako zadovoljan jučerašnjim izdanjem. Volio bih vidjeti više HC bendova kako nastupaju u malo većim klubovima kao što je Vintage, a ne da ih se skriva po zabitima i rupama jer je jučer dokazano da je itekako moguće održati atmosferu na razini ako bend zna što radi.

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."